Skip to main content

3 posts tagged with "Dungeon World"

View all tags

Classic Campaign

· One min read

Talking about a classic campaign for RPG a Day 2024 is pretty hard - not that I haven't played any of them, I have barely seen any. Once I flipped through a fe Dragonlance adventures, and I've seen new The Enemy Within on a shelf for a minute.

So I need to turn and talk about a Dungeon World homebrew campaign called Crow tellers. Although I'd love to recall it for you, I'll do my best not to. What made it into a classic campaign was how all the pieces fit.

We started with a session zero that set the tone, direction, and expectations beautifully. It took a little while, but the players got into the fake-Slavic world and their character beautifully. Together we weaved a low magic setting without sacrificing anything of Dungeon World. And then around midpoint decision were made and we all starte running to a two session campaign finale I will never forget.

The takeaway is: session zero it. Then make it personal. And finally, put pressure on them. If you all mix up those ingredients - magic will happen.

Compelling Characters

· 3 min read

Today is running out on me and a lot of things are swirling in my head. Lots of approaches, and most I am not sure how to express. So a series of short meta stories about characters.

The Character Arc​

Some years ago we finished a session of Rhapsody of Blood and I was driving one of the players home. We barely knew each other, only through a few one-shots we had played together. But I had a good feeling about him and that is why he was invited to that home game.

So, we are driving and in passing, like it was the most common thing everyone does, he mentioned how during the session he was thinking about his characters arc for both the session and this part of the campaign. And you cold hear it in his attitude - it was literally being aware of those things, but not making it a set road.

The Subversion of Expectations​

In a campaign of The Sword, The Crown, and The Unspeakable Power I made a character using The Gauntlet playbook, a warrior completely under the thumb and direction of his ambitious twin sister. Everything I had was done to be a dreadful killing machine whose best course of action was violence. I had a very scary sword, was effectively a small unit of men, and the first XP I blew on getting a small unit of men to call my own. My character could stand against a smaller army and would most probably win.

And then during play I consciously tried my best not to use violence. Playing it that way was a challenge I loved every moment of. Sometimes around the middle of the campaign we were drawn into an ambush and my character threw his sword at some NPC, and the reveal of his true power was interesting and satisfactory to me.

But I am still a bit on the sad side I didn't manage to go through the whole campaign without drawing my sword at all.

The Slow Burn​

During a faux-Slavic Dungeon World campaign I introduced an NPC tied to my player's characters - all brothers and sisters in service of four mystical Mothers. But Davor was introduced only when we would talk about their histories and memories. It went on and on for sessions.

Three sessions before the end things are tight. We start the session and Iskra (playing The Immolator) does something and we recall the first evening she came to the Mothers house. How little she was, scared, and Davor came and crawled into her bed to comfort her. And then as things were picking up in the session, she misses a roll and uses the move Burns Twice As Bright to turn it into a success. I ask her what did you lose, and I see the player struggling to thinking of something impactful. And another moment I ask her if she would be OK losing a memory. A memory of when Dima, the youngest of the player characters and Iskra's favorite, came to the Mothers house. How small he was and scared. How she crawled to his bed to comfort him.

It is five years later and I cry at that scene, as I did that day, as Iskra's player did and will when we talk about it again.

Kazivatelji vrana - kratka Dungeon World kampanja

· 5 min read

Završili smo mini kampanju Dungeon Worlda, i ne mogu je se otresti. Ovo su neke misli, koje će biti kaotične i možda teško čitljive, ali tu su da mi izađu iz glave. Ovaj tekst je prvenstveno hvalospjev pristupu - igraj da saznaš što će se dogoditi.

In taberna quando sumus​

Ova mini kampanja ima nekoliko početaka. Počela je na #ODG21 jer se Daniel razbolio, pa sam ja uletio voditi njegovu Penumbru - prvi put da sam vodio Dungeon World. Počela je na svakom idućem Dungeon Worldu koji sam vodio 2019. Počela je je na Discord kanalu One Druge Grupe nekim nasumičnim komentarom, i odjednom smo dogovarali kampanju.

Počeli smo kako treba početi dobar fantasy - u krčmi. Ulogu krčme je preuzeo grupni chat i prava krčma zvana Crni mačak. Malo dopisno, malo zajedno za stolom smo dogovarali bitne stvari - što želimo od igre, kako svijet izgleda ... u kratko temelje. Nekako smo se lako našli sa idejama:

  • Slavenska mitologija i animizam će biti religija našeg svijeta; na kraju smo jednostavnosti radi koristili izvorna imena božanstava.
  • Likovi se poznaju i pripadaju nekakvoj organizaciji; odnosno nisu nedefinirani avanturisti, koji traže nešto. Oni su ljudi, članovi zajednice, pripadaju.
  • Magija i nadnaravno je nedorečeno prisutna - nismo sigurni da li je to magija, ili primitivno viđenje stvari. Ozbiljnost i realizam svijeta; 13. ratnik sa magijom; vizuali su serije Vikinzi, Lost Kingdom, Game of Thrones, Hrvatski kraljevi.

Meni se u glavi vrtila ideja malo pomaknute kozmologije, malo drugačijeg društvenog uređenja ... dok me nije obuzeo vizual kvadra kojem jedan kut opisuje trokut. Četri i tri. Sjetilo me na loše nacrtanu kuću i kako se kod nas kaže da žena drži tri kuta kuće. Skicirao sam ideju da su glavne religijske figure ta dva oblika utjelovljena u miks duhovno-svjetske vlasti. Četri žene koje predstavljaju četri ženska aspekta - djevojčica, djevojka, žena i starica. Dok su tri muškarca bila standardna  tri muška aspekta - dječak, muškarac i starac. Žene čuvaju dom, muškarci šeću njihovim područjem - oni su stara struktura vlasti i svjetovne i duhovne; dok sa strane postoji tipična plemićka podjela koja je samo svjetovna, i manje važna. Muškarci i žene, koji su postali Majke i Očevi su tradicija, zakonodavstvo, prvi i najvažniji u našim plemenima. Jako brzo mi se i stvorila ideja tog neuobičajenog ubačenog četvrtog aspekta, da je to Majka koja je negdje između žene i muškarca, ni djevojčica ni žena, i da je ona malo u oba svijeta; ona šeće svijetom kao Otac.

Iz toga smo izvukli da su naši protagonisti djeca Majki; djeca koja nekako završe kod njih. Ponekad dođu. Ponekad ih Majke uzmu od obitelji. Ponekada ih nađu. Ponekad ih obitelji poklone Majkama. Njihova su djeca i njihovi izaslanici koje šalju da smiruju probleme, razrješe svađe, u kratko - da utječu na svijet. Ili kako je Morana lijepo sročila:

Majke, braća i sestre. Ne spaja ih krv, već znak pletera i spone zajedničkih sjećanja. Majke koje svoju djecu niti su nosile pod srcem niti poznaju porađajne muke, ali su svoju djecu hranile, oblačile, učile, milovale i kudile.

Tako smo i saznali da se zovu Pleteronoše, da imaju tetovaže, da su dobro prihvaćeni u društvu i da u pravilu za njih uvijek ima smještaj i hrane na stolu (jer su cijenjeni u našem društvu).

Dok sve ovo pišem se malo osjećam kao da sam u nekoj dobroj priči o putovanju kroz vrijeme. Toliko malih detalja koji su stvorili našu igru, našu stvarnost; su nastajali kroz igru, da više ni sam ne znam kada, tko i zašto je nešto bilo bitno. Toliko sitnica čak nije ni došlo do igrača jer nije bilo bitno za igru, ali opet je u reakcijama i vinjetama koje sam im nudio i gledao da li će poći u tom smjeru, ili ih zanima nešto drugo. Malo prije napisan citat je bio odgovor naše barbarice Morane (op. a. barbarima se postavlja pitanje na početku sessiona): Morana će vam ispričati o svojoj prvoj ljubavi tamo daleko. Kako se ta ljubav zvala, kako su se zaljubili, i kako su se rastali.

Iz tog odgovora, jedno četri partije u kampanji, sam ja saznao da niti jedna Majka nikada nije nosila i iznjela dijete. Što je bilo bitno kasnije kada se barbarica odlučila simbolički vratiti u društvo iz kojeg je potekla, i pristupiti ritualu u kojem djevojke postaju žene. Tada je vidjela da postojeće Majke vode novu Majku u pećinu iz koje su izašle djevojke - na neki tajni ritual koji nikada nismo istražili, ali je u mojoj glavi imao veze sa tim. I to bi bilo kasnije, na epilogu kada je baš ta Morana mogla odabrati i sama postati Majka.

Mislim da smo se našli negdje oko polovice kampanje. Igrali smo sporije nego što sam ja navikao do tada jer zadnjih nekoliko godina uglavnom vodim na ODG-u, odnosno vodim one-shot igre koje završavaju najkasnije u 23:00. Svi smo istraživali kako točno funkcionira Dungeon World kao igra. Igrači su tražili svoje likove, i poslagivali odnose među njima.

Izgubljeni u šumi​

Ne likovi, ja. Tu negdje se osjetila snaga Dungeon Worlda, odnosno PbtA igara koje konstantno traže pitanja i odgovore od svih igrača. A čim svi imaju pravo odgovarati, priprema u klasičnom smislu nema šanse preživjeti susret sa likovima. Čak i stvari koje su bile pripremljene su morale poslužiti kao ideja, inspiracija za odgovore koje ja moram ponuditi kada me se pita.

Fokus druge polovice kampanje je nastao iz brzinskog odgovora, smišljenog na licu mjesta da malo začini neki opis. Dugo je trebao pokazati put prema negativcu kojeg jednostavno nisu zagrizli, i nije ih zanimao. I tako se rodila Crvena Vrana - lik kojeg ćemo negdje u predzadnjem sessionu uopće definirati jer do tada je živio u nekoliko verzija sebe. Lik koji će izazvati najviše stezanja grla i suza u kampanji.