Skip to main content

Ancient

· One min read

Hopefully the last in my 2025 belated posts series, day 5: ancient.

For the past few years, members of a local gaming group organize one-shots, or mini adventures of a few sessions. These Summer month games fill quickly, and are usually played in a tight schedule.

This year I snagged a spot in a D&D game set in one of Ravenloft's domains of dread. Other than a few light one-shots, I haven't played D&D since 3rd edition. The prep for the game got me thinking about in-game realism a lot.

Having ancient things in a game, old, unexplained, mysterious and intriguing ... it makes the world feel real to me. I don't need to, most often I don't want to interact with those elements; I just want to have them there. Set pieces and decoration that serves a distinct purpose of making it realistic.

Sometimes I'll have modern things that serve as a very discreet callback to an ancient thing seen or mentioned. I always thought that if someone caught the reference, or notices the evolution of a thing, that it would make the worlds I present better.

Message

· One min read

Still trying to catch up - day 4: message.

When I run games I do not make props. Sometimes I wish I was as I think the physicality of it, the overall impression would benefit the game. The core of the message would be enhanced with all the possible details on the prop - the material, the styling of the letters, the decorations, the hidden elements ...


On a completely different side of things messages between the participants can be hidden notes. When we were younger we used the folded note handed across the table technique often. In recent years I found myself on the other philosophical stance - everything in the open to allow the other players to play into a secret.

In a recent Vampire game I started using the secret notes again. very sparingly. And maybe that is the key to them - keep the secret messages rare and infrequent, and make sure they act as teasers to those not in the know; not blockers.

Tavern

· One min read

Belated day 3: tavern.

When I think of this classic fantasy gaming trope - starting in a tavern; i think of my characters. When i make them I do it of a simple and quick idea - usually an archetype with a simple twist, not even a twist, a curiosity I like or find internally entertaining. They are nothing to me but an idea, a character sheet. But to become a character, oh for that I need to play.

Starting in a proverbial tavern to me is a chance to find the character. A starting situation that allows me to discover how the character acts, how they talk, how they react to things ... I need something slow and easy to start with.

it's like trying on a suit for the first time. You need to put it on, fit it, button it up, stretch out in it, tuck it ... feel it.

Prompt

· One min read

Still catching up, bleated post for day 2: prompt.

As a player I love getting a prompt. The feeling of the first thought entering my mind, and then thinking about it - how can it be twisted to useful, but also an unexpected response.

For the same reason I love handing them out to players as a GM. Just to see what they hear, how it will be reflected and returned.

Patron

· 2 min read

First in a series of belated posts deals with the patron prompt.

I skimmed a few answers already, and like most, my mind is also drawn to the broader, in game, role of a patron to the characters.

The evolution of the patron, the quest giving wizard, the Mr Jonson ... is interesting to me. Going from a need to somehow engage the characters and push them along their merry way; to a more formal even mechanized part of the game is interesting. Where we started with these characters as pure fiction, in modern game design they are recognized as a driving or binding element of the game.

The modern patron is part in-fiction focus of the party, informing us on the direction of the game we want to participate in. They are also a mechanical interaction with a game handing out bonuses.

i would also argue that patron as a RPG artifact is broader than the strict definition. No one would argue that the fellowship's patron in The One Ring, or the completely non-optional patron of Imperium Maledictum are patrons. But I would go further and say that the crew in Blades in the Dark is also a sort of a patron, as is the agency in your Delta Green campaign.

Što se igralo u 2024.

· 8 min read

Malo retrospektive igračke 2024. Ne znam zašto, ali uhvatila me potreba ove godine da se malo osvrnem unazad. Iznenadilo me što sam skupio impresivne četrdeset i četiri partije ovog ili onog RPGa.

Elegija sutonu​

Godinu smo počeli krajem četvrtkovne ekipe - igrali smo zadnje četiri partije Elegije sutonu. Primjena pravila utemeljenim na Bladesima je bila jako fora. Žao mi je što sam se zaigrao sa postavkom avanture, koja je de facto izbacila značajno igranje coterie (bande) pa nismo probali i taj dio.

Sve u svemu sam jako zadovoljan Elegijom. I jako me veseli što smo se dogovorili vratiti se ovoj grupi vampira u 2025. Znatiželja nas gura da probamo 5. ediciju, tako da napuštamo ovaj Blades hack.

Scum and Villainy​

Ove godine se skupila još jedna dvotjedna ekipa sa kojim sam počeo igrati S&V. Krenulo je OK, i nikada nije otišlo na bolje. nakon šest partija nam se dogodila duga pauza, i na kraju smo odustali od daljnjeg igranja. Nije to bilo to.

Jedna igračica je odustala, jedan je došao, ja sam svrgnut sa GM prijestolja i počeli smo igrat ...

Wildsea: Zeleno more​

Wildsea prekrasan i zanimljiv setting, uz taman pravila koja podsjećaju na Forged in the Dark. Pogledajte prekrasnu recenziju, i ne škrtarite - fizička knjiga se isplati svakog Euro centa.

Iduću subotu ćemo odigrati šestu partiju naše spasilačke ekipe; a moj Gau (gljiva, igram gljivu!) je upravo našao davno izgubljenu familiju (u stvari ja sam zapeo u jantaru, tako da sam u stvari ja davno izgubljen).

Prekrasna igra, sa jako ugodnom ekipom, i mekanim (nemam bolji pridjev) radnjama. Nadam se da će se ovako nastaviti, jer ovaj stol je razlog zašto se igrači druže i godinama kasnije.

Ironsworn: Vjetrovi Norvenheima​

Počekom godine sam naletio i bacio novce na €1 One Shot: The Vanishing of Alise Lipska. Lijepa naslovnica, naslov koji golica maštu, sjajna cijena, i znatiželja. Prolistao sam i počeo razmišljati kako ne znam da itko od nas ne objavljuje svoje materijale. Ragelance je na ODG-u vodio sjajne White Noise i Portret mrtve ljubavi, i tragično je da ih se ne može kupiti na Itchu ili DTRPGu. Jurassic je vodio nekoliko sjajnih mini-kampanja kompatibilnih sa najpopularnijim fantasy sustavom (D&D 5E, pričam o D&D-u) kao npr. četverodijelne Vjetrove Norvenheima: Otimači u mraku, Djeca Blijede majke, Čelik i vatra, i Rekvijem. Kraljica humoresknih one-shotova Urlana: Korak do slave, Mamurluk: Groznica momačke večeri; ali i prezanimljivih settinga: Kyrkogrim Coven: One Last Job.

Predugi link-spam kasnije ... tako sam listajući odlučio pokazati sam sebi da sam u pravu. Zamolio sam za Norevnheimske bilješke i bacio četvrtkovnu ekipu u Ironsworn. Meni je ovo bio zanimljiv izazov - počeli smo sa građenjem svijeta kako Ironsworn želi, i dobili jedan lijepi low fantasy setting. U to je sad trebalo nekako nagurati avanutre pisane za high fantasy D&D.

Odigrali smo deset partija (Otimače i Djecu), i jedva čekam da nastavimo. Ekipi vampira se pridružio i sam Jurassic, tako da nam je stol malo veći - ali atmosfera je još uvijek tu. Još jedan od onih igračkih stolova za koji se veselim vratiti.

Free From the Yoke​

Tokom ljeta sam uletio u ljetnu mini kampanju Free From the Yoke. Igra inspirirana sjeverno slavenskim mitovima i legendama, počinje nakon što naš narod svrgne sa vlasti stranog okupatora. Igrači preuzimaju uloge svojih kuća/obitelji, svojih glavnih likova, i po potrebi sporednih likova koje igraju tokom jedne scene. Ideja je da se igra nekoliko partija, i onda se vremenski napreduje u iduće doba - nekoliko godina, desetljeća, stoljeća ... kasnije. U neko kasnije doba u kojem se događaju novi problemi, a sjene prošlosti su sjene naših igranih likova. To nije jedina takva igra, i svakako bih preporučio da nađete neki od naslova Worlds of Legacy i probate zaigrati i u ovom konceptu RPGa.

U zavidnih sedam partija zaigrali smo, nažalost, samo jedno doba. Mislim da smo se i tek negdje pred kraj uhodali u način igranja koji igra želi dobiti, tako da bi iduće doba sigurno bilo zanimljivije. Npr. premalo smo koristili sporedne likove, otvorili smo dosta sukoba koje bi bilo zanimljivo gledati kao generacijske traume ili osvete.

Ostale igre​

Igrao sam i dosta one-shotova, neke i u reprizi.

Pasión de las Pasiones: Los agraviados​

Odigrao sam session telenovelastog PbtA-a jer sam bio znatiželjan kako će to izgledat. Nit sam fan žanra, nit sam fan glumatanja i pretjerivanja tokom igre; ali PdlP je izvukla sve najgorebolje iz mene.

Masks: Neki novi klinci​

Niti superheroji nisu moj žanr, privuklo me smještanje radnje u Hrvatskoj sa superjunacima. Sjajno pripremljeno i vođeno, prekrasni suigrači, neizrecivo dobro uspostavljeni likovi na žalost na samo jedan session. Nikada neću zaboravit kako smo Ragelance i ja igrali dvije tajno najbolje prijateljice, niti dramatičan poljubac u helikopteru.

Jedna od onih partija koja te podsjeti koliko snage ove igre mogu imat ako im se samo malo prepustiš.

Dune: House Nagara​

Repriza već jednom odigrane avanture na ODGu, House Nagara je razgnala moje sumnje da možeš igrat dobru Dinu bez da igraš glavne kuće. Lijepo vođena avanutra - što kao pokazna igra za pravila, što praćenje igrača. Siguran sam da smo bili zahtjevan stol, jer GM nije završio uvod a nama troje (Bene Geserit, nasljednica kuće, i meni - weaponmasteru) su se kotačići već zavrtili sa planovima. Još jedan sjajan stol kojem je pomogla jasna komunikacija među svima. Za primjer kako na ugodan način igrat neugodne stvari.

Under Hollow Hills: Posjet goblinskom placu na križanju svjetova​

Još jedan ODG one-shot. Jedna od onih igara koja je moj ćef. Nisam doma došao, već sam naručio svoj primjerak knjige. Igrat vilinski cirkus je bilo prekrasno. Nikako ne vidim ovu igru kao tradicionalnu igru za kampanju. Ona zahtjeva nekakav koncept, nešto drugačije od tipične RPG kampanje.

Meni se vrti ideja da se igra jednom mjesečno, točno trinaest puta. Jedan mjesec se igra u vilinskom svijetu, idući u ljudskom, zadnji između. Mora se igrat jednom mjesečno i igrači su dužni dogovoriti se kada. Ako se iz bilo kojeg razloga ne igra cijeli mjesec - iduća partija je zadnja.

Dungeons & Dragons: Vodonoše u Bijeloj Pustinji​

U zadnji trena sam se uvalio na ovaj D&D, o kojem sam isto već pisao. Dobra ideja sa sjajno odrađenim uvodom građenja likova i svijeta. Slijedi na papiru zabavna D&D avantura temeljena na zagonetkama, kojoj nedostaje zabava i osjećaj posljedica. I konačno odlično zamišljen i izveden kraj.

Mage: the Ascension - Talijanski paviljon​

Vodio sam Talijanski paviljon na ODGu, a zatim u ljetnoj reprizi sam vodio ovaj koncept game. Jedan od ciljeva je bio natjerati sam sebe da vježbam agresivno rezanje scena. Dobio sam puno, puno više. Dobio sam dvije sjajne, sjajne partije sa kojima sam i (pre)samokritičan ja prezadovoljan.

Rijetki su one-shotovi koje želim voditi ponovo; a u Talijanski paviljon se nadam vratit.

Zombie World​

Tokom ljetnih mjeseci sam htio vodit dvodijelni Zombie World. Jednu od onih igara koje čitaš i znaš da će se sjajno igrat. Na žalost imali smo super prvu partiju, nakon koje su nam se rasporedi raspali i nismo odigrali finale.

Meni je ovo bio odličan Walking Dead. Korištenje karata za sve je sjajno. A najviše me veselilo što likovi imaju traumu koja je tajna za suigrače, ali i za MCa. Tek kada ju odluče odigrat ju svi saznamo.

For the Queen​

For the Queen je iznimno zanimljiva igra u kojoj se gradi priča kroz prizmu nedefiniranih likova. Želim reći - nije igra uloga, ali je toliko dobra da ulazi u ovu retrospektivu preko veze.

Igrao sam ju dva puta, i oba puta je bila sjajna. Cijela igra se svodi na povlačenje karte na kojoj se nalazi pitanje, odgovaranje na pitanje, i tako dok ne dođe karta sa definiranim zadnjim pitanjem.

Jaka ideja u sjajnoj izvedbi. možeš ju nosit za sobom i igrat ju tren oka. Možeš kupit sto komada i dijeliti ju kao predobar rođendanski poklon prijateljima.

Night Witches​

Probali smo Noćne vještice slučajno, u prinudnoj pauzi od Vjetrova Norvenheima. Igra čija se radnja temelji na povijesnim događajima, povijesnoj regimenti, povijesnim ženama. Teme igre su teške, ali dobro podržane pravilima. Jako mi se svidjela podjela na dnevne poteze u bazi, i na noćne poteze tokom letova. Igra mi je ostavila dobar dojam, i definitivno je na popisu igara koje bi trebalo odigrati u zamišljenom formatu kampanje koja prati put pilotkinja od početka do kraja rata.

A Gamer I Miss

· One min read

Picek and I were gaming buddies. That was our glue that held us. More than anything else we played Legend of the Five Rings CCG. We played each other so much we would casually call each other by our chose clan names - Phoenix and Crane. At one point I started playing Scorpion decks and running a Scorpion fan site, but he still called me Crane.

I got the call while Buffy was in the desert, First Slayer walking around her in Restless. Christophe Beck's music still plays in my mind when I think of it. He was caught in an avalanche and didn't make it.

Person I'd Like to Game With

· One min read

Get ready for the most corny response to the person you'd like to game with prompt. Ready?

It is my best friend. We go way back. Unfortunately we grew up and our schedules, and kids schedules, and life schedules ... all the schedules prevent us from finding a time slot to play some games.

Awesome App

· One min read

Another easy prompt. My pick for an awesome app is the Drivethrough RPG app. For a good long while I was bringing my digital files in my Dropbox. But then I broke my setup and was to lazy to fix it; so I tried their app. And it is good and solid. Handles PDFs OK, handles their zip files.