Skip to main content

8 posts tagged with "Ironsworn"

View all tags

Journey

· One min read

Despite best efforts, an unexpected real-life journey took me away from the keyboard for a few more days, so a belated day 7: journey.

These days I am all for a tight shorter campaign. That doesn't leave much space for doing journey's that are not a part of the actual core campaign.

My Thursday group recently wrapped up a campaign of an exiled Ironsworn circle (their clan), where the journey was the framing device for the campaign. We did use the travel moves in the adventures themselves, but they were set to the lower difficulties, not to take away the focus from the problem at hand.

A few years ago I played in a two man co-op One Ring game. While I did like the journey mechanic there, I am not sure if I would have liked it in the long run. The game, unfortunately, fell apart before we had too many chances to go places. But thinking back, I have a feeling that to me it would start feeling like a chore. Not sure, and would definitely like to try again.

Što se igralo u 2024.

· 8 min read

Malo retrospektive igračke 2024. Ne znam zašto, ali uhvatila me potreba ove godine da se malo osvrnem unazad. Iznenadilo me što sam skupio impresivne četrdeset i četiri partije ovog ili onog RPGa.

Elegija sutonu​

Godinu smo počeli krajem četvrtkovne ekipe - igrali smo zadnje četiri partije Elegije sutonu. Primjena pravila utemeljenim na Bladesima je bila jako fora. Žao mi je što sam se zaigrao sa postavkom avanture, koja je de facto izbacila značajno igranje coterie (bande) pa nismo probali i taj dio.

Sve u svemu sam jako zadovoljan Elegijom. I jako me veseli što smo se dogovorili vratiti se ovoj grupi vampira u 2025. Znatiželja nas gura da probamo 5. ediciju, tako da napuštamo ovaj Blades hack.

Scum and Villainy​

Ove godine se skupila još jedna dvotjedna ekipa sa kojim sam počeo igrati S&V. Krenulo je OK, i nikada nije otišlo na bolje. nakon šest partija nam se dogodila duga pauza, i na kraju smo odustali od daljnjeg igranja. Nije to bilo to.

Jedna igračica je odustala, jedan je došao, ja sam svrgnut sa GM prijestolja i počeli smo igrat ...

Wildsea: Zeleno more​

Wildsea prekrasan i zanimljiv setting, uz taman pravila koja podsjećaju na Forged in the Dark. Pogledajte prekrasnu recenziju, i ne škrtarite - fizička knjiga se isplati svakog Euro centa.

Iduću subotu ćemo odigrati šestu partiju naše spasilačke ekipe; a moj Gau (gljiva, igram gljivu!) je upravo našao davno izgubljenu familiju (u stvari ja sam zapeo u jantaru, tako da sam u stvari ja davno izgubljen).

Prekrasna igra, sa jako ugodnom ekipom, i mekanim (nemam bolji pridjev) radnjama. Nadam se da će se ovako nastaviti, jer ovaj stol je razlog zašto se igrači druže i godinama kasnije.

Ironsworn: Vjetrovi Norvenheima​

Počekom godine sam naletio i bacio novce na €1 One Shot: The Vanishing of Alise Lipska. Lijepa naslovnica, naslov koji golica maštu, sjajna cijena, i znatiželja. Prolistao sam i počeo razmišljati kako ne znam da itko od nas ne objavljuje svoje materijale. Ragelance je na ODG-u vodio sjajne White Noise i Portret mrtve ljubavi, i tragično je da ih se ne može kupiti na Itchu ili DTRPGu. Jurassic je vodio nekoliko sjajnih mini-kampanja kompatibilnih sa najpopularnijim fantasy sustavom (D&D 5E, pričam o D&D-u) kao npr. četverodijelne Vjetrove Norvenheima: Otimači u mraku, Djeca Blijede majke, Čelik i vatra, i Rekvijem. Kraljica humoresknih one-shotova Urlana: Korak do slave, Mamurluk: Groznica momačke večeri; ali i prezanimljivih settinga: Kyrkogrim Coven: One Last Job.

Predugi link-spam kasnije ... tako sam listajući odlučio pokazati sam sebi da sam u pravu. Zamolio sam za Norevnheimske bilješke i bacio četvrtkovnu ekipu u Ironsworn. Meni je ovo bio zanimljiv izazov - počeli smo sa građenjem svijeta kako Ironsworn želi, i dobili jedan lijepi low fantasy setting. U to je sad trebalo nekako nagurati avanutre pisane za high fantasy D&D.

Odigrali smo deset partija (Otimače i Djecu), i jedva čekam da nastavimo. Ekipi vampira se pridružio i sam Jurassic, tako da nam je stol malo veći - ali atmosfera je još uvijek tu. Još jedan od onih igračkih stolova za koji se veselim vratiti.

Free From the Yoke​

Tokom ljeta sam uletio u ljetnu mini kampanju Free From the Yoke. Igra inspirirana sjeverno slavenskim mitovima i legendama, počinje nakon što naš narod svrgne sa vlasti stranog okupatora. Igrači preuzimaju uloge svojih kuća/obitelji, svojih glavnih likova, i po potrebi sporednih likova koje igraju tokom jedne scene. Ideja je da se igra nekoliko partija, i onda se vremenski napreduje u iduće doba - nekoliko godina, desetljeća, stoljeća ... kasnije. U neko kasnije doba u kojem se događaju novi problemi, a sjene prošlosti su sjene naših igranih likova. To nije jedina takva igra, i svakako bih preporučio da nađete neki od naslova Worlds of Legacy i probate zaigrati i u ovom konceptu RPGa.

U zavidnih sedam partija zaigrali smo, nažalost, samo jedno doba. Mislim da smo se i tek negdje pred kraj uhodali u način igranja koji igra želi dobiti, tako da bi iduće doba sigurno bilo zanimljivije. Npr. premalo smo koristili sporedne likove, otvorili smo dosta sukoba koje bi bilo zanimljivo gledati kao generacijske traume ili osvete.

Ostale igre​

Igrao sam i dosta one-shotova, neke i u reprizi.

Pasión de las Pasiones: Los agraviados​

Odigrao sam session telenovelastog PbtA-a jer sam bio znatiželjan kako će to izgledat. Nit sam fan žanra, nit sam fan glumatanja i pretjerivanja tokom igre; ali PdlP je izvukla sve najgorebolje iz mene.

Masks: Neki novi klinci​

Niti superheroji nisu moj žanr, privuklo me smještanje radnje u Hrvatskoj sa superjunacima. Sjajno pripremljeno i vođeno, prekrasni suigrači, neizrecivo dobro uspostavljeni likovi na žalost na samo jedan session. Nikada neću zaboravit kako smo Ragelance i ja igrali dvije tajno najbolje prijateljice, niti dramatičan poljubac u helikopteru.

Jedna od onih partija koja te podsjeti koliko snage ove igre mogu imat ako im se samo malo prepustiš.

Dune: House Nagara​

Repriza već jednom odigrane avanture na ODGu, House Nagara je razgnala moje sumnje da možeš igrat dobru Dinu bez da igraš glavne kuće. Lijepo vođena avanutra - što kao pokazna igra za pravila, što praćenje igrača. Siguran sam da smo bili zahtjevan stol, jer GM nije završio uvod a nama troje (Bene Geserit, nasljednica kuće, i meni - weaponmasteru) su se kotačići već zavrtili sa planovima. Još jedan sjajan stol kojem je pomogla jasna komunikacija među svima. Za primjer kako na ugodan način igrat neugodne stvari.

Under Hollow Hills: Posjet goblinskom placu na križanju svjetova​

Još jedan ODG one-shot. Jedna od onih igara koja je moj ćef. Nisam doma došao, već sam naručio svoj primjerak knjige. Igrat vilinski cirkus je bilo prekrasno. Nikako ne vidim ovu igru kao tradicionalnu igru za kampanju. Ona zahtjeva nekakav koncept, nešto drugačije od tipične RPG kampanje.

Meni se vrti ideja da se igra jednom mjesečno, točno trinaest puta. Jedan mjesec se igra u vilinskom svijetu, idući u ljudskom, zadnji između. Mora se igrat jednom mjesečno i igrači su dužni dogovoriti se kada. Ako se iz bilo kojeg razloga ne igra cijeli mjesec - iduća partija je zadnja.

Dungeons & Dragons: Vodonoše u Bijeloj Pustinji​

U zadnji trena sam se uvalio na ovaj D&D, o kojem sam isto već pisao. Dobra ideja sa sjajno odrađenim uvodom građenja likova i svijeta. Slijedi na papiru zabavna D&D avantura temeljena na zagonetkama, kojoj nedostaje zabava i osjećaj posljedica. I konačno odlično zamišljen i izveden kraj.

Mage: the Ascension - Talijanski paviljon​

Vodio sam Talijanski paviljon na ODGu, a zatim u ljetnoj reprizi sam vodio ovaj koncept game. Jedan od ciljeva je bio natjerati sam sebe da vježbam agresivno rezanje scena. Dobio sam puno, puno više. Dobio sam dvije sjajne, sjajne partije sa kojima sam i (pre)samokritičan ja prezadovoljan.

Rijetki su one-shotovi koje želim voditi ponovo; a u Talijanski paviljon se nadam vratit.

Zombie World​

Tokom ljetnih mjeseci sam htio vodit dvodijelni Zombie World. Jednu od onih igara koje čitaš i znaš da će se sjajno igrat. Na žalost imali smo super prvu partiju, nakon koje su nam se rasporedi raspali i nismo odigrali finale.

Meni je ovo bio odličan Walking Dead. Korištenje karata za sve je sjajno. A najviše me veselilo što likovi imaju traumu koja je tajna za suigrače, ali i za MCa. Tek kada ju odluče odigrat ju svi saznamo.

For the Queen​

For the Queen je iznimno zanimljiva igra u kojoj se gradi priča kroz prizmu nedefiniranih likova. Želim reći - nije igra uloga, ali je toliko dobra da ulazi u ovu retrospektivu preko veze.

Igrao sam ju dva puta, i oba puta je bila sjajna. Cijela igra se svodi na povlačenje karte na kojoj se nalazi pitanje, odgovaranje na pitanje, i tako dok ne dođe karta sa definiranim zadnjim pitanjem.

Jaka ideja u sjajnoj izvedbi. možeš ju nosit za sobom i igrat ju tren oka. Možeš kupit sto komada i dijeliti ju kao predobar rođendanski poklon prijateljima.

Night Witches​

Probali smo Noćne vještice slučajno, u prinudnoj pauzi od Vjetrova Norvenheima. Igra čija se radnja temelji na povijesnim događajima, povijesnoj regimenti, povijesnim ženama. Teme igre su teške, ali dobro podržane pravilima. Jako mi se svidjela podjela na dnevne poteze u bazi, i na noćne poteze tokom letova. Igra mi je ostavila dobar dojam, i definitivno je na popisu igara koje bi trebalo odigrati u zamišljenom formatu kampanje koja prati put pilotkinja od početka do kraja rata.

RPG With Well Supported Campaigns

· 3 min read

Today's prompt about RPG's with well supported campaigns can be read in two different ways. Either we are talking about games that support campaign play really well, or we are talking about games with well made published campaigns. So let's tackle both!

RPGs With Campaign Support​

It is a little ironic that my answer here is going to be very similar to my answer yesterday. Ironsworn and Delta Green both have great framing devices that make you want to play a long game of those. But they also have and force an ending, and a good ending is as important as a good everything else.

Ars Magica​

The old grandad of campaign play, a game that makes no sense if you are not playing it for years to come. it was basically built for campaigns, longer campaigns, or campaigns that your grandchildren will be passing on to their grandchildren. It also don't really, as a game, have a need ever to end. A big deal for me, but the prompt of the day does not care.

RPGs Supported With Campaigns​

This is is a bit difficult for me to answer. While I know about quite a few, I haven't seen, let alone read or played that many campaigns. So this will mostly be the few I have encountered in some way.

Band of Blades​

This was an easy one, Band of Blades is interwoven with the campaign (both literal game campaign, and the in game military campaign) to get The Legion to Skydagger Keep where they make their last stand. I'm not saying the game and the campaign are inseparable, you can easily make an alternative campaign, or a second campaign.

Band of Blades feels to me very board gamey in it's presentation. Maybe even like a legacy board game. You have everything you need to sit down, play, and finish this inside the covers of the book.

It was while I was reading Band of Blades that I realised my affection and the importance of ending a game.

The One Ring: The Darkening of Mirkwood​

The Darkening of Mirkwood is a campaign framework, and it is an awesome one. It is a brilliant setup of things that happen in the region, filled with NPCs and adventure hooks. It looks like you need to do a lot of prep before you start, but you really don't.

Your present a situation and because characters act things will snowball. And this campaign presents what is going on, so it makes it easy for you to envision how the characters affected other players in the region. I think you could literally wrap up a campaign and just start over and you'd get a completely different experience.

A friend and I started playing it in Strider mode and it was beautiful. We poked the campaign slightly and it went off like a Rohirrim after an orc!

Warhammer Fantasy Roleplay: Enemy Within Campaign​

As I and Warhammer grow older we drift away from each other. But if there is a reason to bite a bullet and play in a system I'm not particularly into, that reason would be The Enemy Within. I have been hearing about it for so long, including a really good overview on The Fear of the Black Dragon, that this is one of the things I want to experience in life.

RPG With Well Supported One-Shots

· 3 min read

This is an interesting one that potentially opens the question what is a one-shot? Grim Tokens already posted the daily article and looks into the definition of a one-shot. My reply is going to consider the games that fit within a few criteria.

First, I'm considering only those games that are explicitly not about a one-shot experience. So Ten Candles, Dread, Grant's one-page games ... all gone. Please play those games, or even more like The King is Dead, Alice is Missing, Palanquin, Fiasco ... really please play those games. But for me, today, not it.

Then from a gaming and rules perspectives, a fairly full experience. Sure, cutting stuff out that happens in campaign play is OK, maybe dropping some rules for a better game flow, but no major interventions. You should go out feeling like you played a proper session of game X.

Finally length needs to be bound to a single gaming session. No drawn-out games over two or three sessions. In and out.

We have a local face to face group whose mission statement is to organise one-shots. A lot of games ran are played for the first time, and will mostly last a session. Running games there gives you a good insight for this very question.

Ironsworn & Ironsworn: Starforged​

The core mechanics of Ironsworn are a breeze to explain, and they have enough crunch. The killer tech is the pacing mechanism not only of an individual encounter, but the moves that essentially allow the players to stop their travelling, and even the adventure itself. And that is what supports one-shots very well.

I'm getting bored by how much I keep mentioning this game, but it is easily one of my favorite games out there.

Delta Green​

On the other side of the equation is Delta Green. The genre and the setting give you a great setup to sit down, play, go home and never see each other again. Then there are a lot, and I do mean a lot, of published adventures to get you into it. Add the two together and you have an outstanding support for a one-shot.

The main issue with Delta Green is that the downtime between the missions is so well done it is a shame to miss it. And even if you play it out, it sings in long term play when it keeps grinding your character down with impossible choices.

Atomic Robo​

Atomic Robo is a Fate game based on a very good comic book. Like Ironsworn it has rules that mimic the way plots are resolved in the source comics. The PCs for a hypothesis and roll to see if they are correct. You can see a similar approach in The Brindlewood Bay. Is allows for pacing of the session like no other game.

Bubblegumshoe​

The simplest of the Gumshoe games I have read is Bubblegumshoe. Both the desired settings (teen sleuths) and the simplification of rules lead to a great one-shot game.

RPG That Is Easy To Use

· 2 min read

I thought today's easy to use RPG prompt would be a breeze to type up. I had a draft in the bag, and then I started thinking about it and went completely sideways. In stead of focusing on the rules, rule book organisation, or how a game behaves in actual play; I'd like to look at this from a different perspective.

After reading Band of Blades I was blown away. The fact that the core rules for the game not only came with a ready to play campaign, but it also had a very fixed endgame - endgame in an RPG. That game changed my perspective on RPGs in a way I never thought possible. The never-ending D&D campaign that lasts for decades was ingrained into my gaming DNA since day one.

Which leads me to the the game of the day, and I'm repeating myself now, but it is Ironsworn. it is an easy read, well designed book, with clear and concise rules. Bu more important - it takes your hand and guides you into the world you will create. It shows you how it wants to be played. And at every step of the game it gives you control to say enough. From conflicts to literally ending the game for you character - there is a game move.

This was a very roundabout way to say, I think the game is very easy to understand. From day one, session zero you have a pretty clear idea of what you are getting into, and how and when it is likely to end.

RPG With Great Writing

· 2 min read

One more prompt that will bring regret as soon as I hit publish. There are so many well written games it is impossible to do them justice. Not only games, but authors whose work is always on point and it is hard to single out a book from their opus.

Wraith: the Oblivion​

A local, I think at the time the only, comic book store carried some Warhammer 40K miniatures, and a few White Wolf books. I remember looking at the Wraith sitting on that bottom shelf for months. When I managed to save up the money I ran after school to get it. Once home I started reading it and it gripped me like no other game I read up to that point. I remember just flipping the pages until I was done.

Years later I was in a personal and gaming funk and sold a bunch of my books. Wraith was one of them, and I regret it to this day.

Apocalypse World book cover.

Apocalypse World​

As mentioned yesterday, Apocalypse World is a work of art. The whole text work so well on multiple levels. It is punchy, direct, evocative, and yet carries the information it needs effortlessly.

Ironforged and Starforged​

Ironforged was the first RPG book I read in one sitting, cover to cover, in a long time. Starforged has the same easy, light, caring about the reader style of writing that I had to include it as well.

Most Often Played RPG

· 2 min read

Recent is theme of the first couple of posts, so I'll take a look at the games I played in 2024. Fortunately for me I put everything into my calendar so this one was easy to check. I was a bit surprised by the results, my memory was playing temporal tricks on me.

There was no doubt in my mind that the Vampire: the Masquerade game I ran for a while would be the top contender, but we only wrapped it up in 2024. It was a mini campaign/adventure that I ran to try out a Blades in the Dark hack for V:tM. This was my pitch to the players (again in Croatian, sorry), and these were the story and setting outlines (in English) I used to set up the scene. There is a lot to type up about that game, but that is not really the point of this post, so onwards....

Then I was certain that the Ironsworn game would be my most often played game. Another story for another time. It was the first part of a mini campaign a friend wrote and ran for his world in D&D 5E. I thought it would be a nice GMing challenge to run it with Ironsworn as written, and it was an extremely satisfying experience. Can't wait to start running it again.

Drum roll please, finally we get to my most played game of 2024: Scum and Villainy! I tried to organise my college years Vampire crew into playing together again. Half of were up for it, we filled up the ranks with one significant other, and a mutual friend - and off they went to space! The game started really slow, we would usually run a job and maybe downtime per session. Then scheduling of life hit us ... But we still managed to play a bit and have fun. This is my second biweekly home group, and I hope it too resumes in the Fall.

Osvrt na Vrata vilinska

· 9 min read

Nisam siguran koliko često voditelji bace osvrt i retrospektivu na svoje ODG partije. Možda bi trebali češće ... u svakom slučaju evo mojeg osvrta na sinoć odvođena Vrata vilinska. Proći ću kroz cijeli proces od prve ideje, razrade, pa do igranja.

Prva inspiracija za temu mitova i legendi mi je bila arturijana. Razmišljao sam uzeti neki dio arturijanskog legendarija, malo ga promijeniti i ubaciti u neku daleku budućnost. Ipak je Arthur kralj negdašnji i kralj budući. Razmišljao sam o nekoliko ideja kako dobiti vitezove u svemiru. Na kraju sam se predomislio jer je već bila prjavljena jedna anglocentrična partija - Otpor.

Inspiraciju sam potražio u slavenskoj mitologiji koju ionako jako volim, a nije mi drago da je zapostavljena u igrama. Za aurturianu sam planirao probati Ironsworn: Starforged koji je de facto drugo izdanje Ironsworna, pa sam se za fantastiku lako prebacio na Ironsworn. Ironsworn je jako lijepa igra koju bih preporučio svakom tko voli low fantasy, a i zahvalan je za vođenje one shotova. Koristi se varijacija Powered by the Apocalypse sustava poteza, ali bez zadane težine koju treba prebaciti. Ne bih ulazio u opis igre, besplatna je i osnove su sadržane u tek nekoliko stranica jako čitljivog teksta.

Svijet radnje nije toliko bitan, ali srećom imam svoj faux-slav koji sam već nekoliko puta koristio i koji ima jednostavne postavke zašto su likovi na okupu i surađuju. Niti u njega ne bih ulazio u neku dubinu, ako vas zanima bacite oko na tekst o Kazivateljima vrana.

Draga prijateljica, igračice, i voditeljica najduhovitijih igra ODGa mi je nedavno skrenula pažnju da jako volim i (pre)često koristim vještice. Što je istina, ali samo zato jer su vještice cool i zahvalne za zanimljive preokrete u prezentaciji. Inata radi sam odlučio ne ići u tom smjeru, i vile su bile očit odabir. za temelj priče sam zagrabio inspiraciju iz tipičnih pirča o interakciji vila sa smrtnicima, njihovim brakovima i ljubavima. Sam naslov je igra na naslov knjige akademika Radoslava Katičića - Vilinska vrata, i dalje tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine u kojoj se i nalazi esej Vilinska vrata. Esej je vrelo ideja i inspiracija, i lagano može poslužiti za razradu kampanje.

Početak nije bio problem - vile uvijek otimaju nekoga, pa zašto ne bi uzela mladića? Očito je on kriv, kaže tako svjedočanstvo njegovih prijatelja. Cilj je jasan - spasiti Jurana.

Nakon toga je bilo sam opitanje razrade. Ja često, a tako i ovaj put, počenm od opisa igre, a razradu ostavim za kasnije. Uhvatio sam se knjige i ponovio esej o Vilinskim vratima. Tražio sam tematski zanimljive elemnte za iskoristiti.

Naći pravu igru nije problem

Znao sam da želim iskoristiti Ironsworn mehaniku za putovanje do cilja - vrata do vilinskih dveri. Na ODG se ipak dolazi isprobati neki sustav, a ova zanimljiva mehanika pokazuje kako se rade dugotrajne radnje. jednostavno se prai napredak, odnosno seriju izvođenja poteza koji pune napredak do cilja. Nakon svakog poteza likovi dolaze na neku lokaciju. Konačno, kada igrači odluče, odigrava se potez kojim se završava putovanje - što znači da ono može biti neuspješno. To mi je omogućilo da imam vremensko ograničenje i stvorim pritisak van fiktivnog svijeta - u 22.30 smo gotovi, ako niste stigli Juran će zauvijek biti izgubljen.

Razrada ideje i tema

Znao sam i da želim stvarati atmosferu prelaska negdje drugo, izlaska iz ljudskog, i ulaska u mistično. Tu temu i osjećaj sam razradio kroz unaprijed stvorene lokacije na koje sam znao da će doći. Da su igrači odlučili putovati duže lako bih improvizirao dodatne lokacije. Napravio sam tri lokacije, jer se u pjesmi koja je temelj ove priče javljaju troja vrata vilisnkih dveri.

Ali krenimo od početka, a počeli smo pričanjem priče o bijeloj majci koja živi na vrhu drva života, i svake godine simbolično ženi svoju kćer za svog sina. To je najvjerojatnije najstariji oblik priče, koji je kasnije izmjenjen u vile.

Igru počinjemo u selu na planini. Selo nema ime, jer je malo, beznačajno; ali i zato što onda to može biti bilo koje selo, bilo gdje. Vješta žena Vjera dovodi troje pleteronoša da spase Jurana. Tamo upoznaju šutljivog i zatvorenog oca Zorana (Juran i Zoran su oblici imena Juraj); malo izravniju majku Moru (imenovanu  po Morani, da zvuči hladno kao i malo zlosutno); i zaručnicu Dragu koja je draga i izravna.

Uvodna scena je važna jer postavlja ton ostatku igre. Do dana prije partije sam planirao početi u nekakvoj akciji - jedan od likova leži na tlu, nečija čizma mu je na licu, nekoga nosi divlja rijeka ... Odlučio sam se na mirnu scenu jer priče o vilama jednostavno na počinju tako. Imaju polagan uvod koji vodi u neobičnost. zato smo počeli u selu.

Kad smo već u sporoj sceni koja uspostavlja stvari trebalo ju je iskoristiti. U razgovorima sa stanovnicima sela se saznaje dosta stvari koje upućuju da ima više istine nego što se izgovara. A to mi je pružilo i priliku da odradimo nekoliko poteza, da se naviknemo i naučimo osnovnim mehanikama. Najdraži dio scene mi je bio kada Bura (lik) ispituje oca koji joj se počeo otvarati i upita ga da li je ta vila Juranova majka (spoiler: je) - i spektakularno ne uspije izvući istinu. Među najdražim elementima igara uloga su mi trenutci koji mogu zaokrenuti tok igre na glavačke. Konačno likovi kreću prema vrhu planine Olujniku, jer tamo žive vile.

Prva postaja puta nalazi se blizu planinskog sela iz kojeg su krenuli. Ona je banalna, u potpunosti realna i svjetovna. Nailaze na mali stan (kuću) u planini, starca i djeda koji je pastir i ima malo stado koza. Djed se brine o svom unuku koji nema roditelje. Unuk se danas nije vratio sa ispaše, a šumom vreba stari vuk. Tu se provlači nekoliko motiva koje smo uspostavili u uvodnoj sceni u selu. Juranov otac je isto pasti i ima stado koza. Kao i djed (koji je očinska figura unuku) izgubio je svog sina. Obojica imaju vanjsku prijetnju u obliku vile otmičarke, odnosno vuka samotnjaka. Pastiri su zato da mogu spomenuti kozliće i time možda nekoga podsjetiti na priču Vuk i sedam kozlića. Djed gradi zamku za vuka - ogradu u obliku jednostavnog labirinta. Njegov unuk se zarobio u istu takvu ogradu. Ali i ograda je bitan simbol, jer ona ograđuje nešto važno. Od ograde nastaje grad - a vile su u ograđenom gradu.

Druga pripremljena postaja uvodi mistično. Usred šume nalazi se ogroman, drevan hrast. Nepoznata nepogoda je u njemu napravila prolaz (vrata) širok da dva čovjeka rame uz rame mogu proći kroz njega. Netko je rub ukrasio kamenjem koje je uraslo u drvo (da spojimo prirodu i civilizaciju, mistično i stvarno). Oko hrasta je prsten maslačaka (sunce, a mitološka bijela majka koja kasnije postaje vila je sunce). Unutar hrasta spava mladić čija je svrha potencijal razdora. njega su vile izbacile iz svojih dveri. Ovisno o razvoju događaja on želi osvetu vilama, ali možda i izda likove da ga vile prime nazad. On je opasan i predstavlja mladiće koji se igraju sa silama koje ne razumiju - baš kao Juran i njegovo društvo iz sela. Simbolički, likovi dobivaju vodiča koji ih vodi u svijet mistike.

Treća i zadnja postaja su vilinske dveri. Do njih vode treća vrata. Ona su most od naizgled nakupljenog drva preko divlje rijeke. Voda juri preko njega i stvara srebrni (mjesečev) trag u vodi. Most je konačan prelaz u svijet vila. Nakon mosta sam prestao opisivati stvari, jer vilinsko je nestvarno. A nakon mosta koji možda ne želi da smrtni ljudi uđu ulazimo u završnicu ...

Kako se igralo?

Meni je bilo jako ugodno voditi. Imao sam OK ideju i mehanike igre koje su ju podupirale. Troje igrača koji su sjeli za stol su prekrasno primili postavke i krenuli kao da zajedno igramo mjesecima. Podržavali su si ideje, pazili jedni na druge, i niti jednom nisu gurali scenu predaleko. Toliko ugodni za stolom da bi svakoga od njih pozvao u kućnu igru.

Šlag na kraju je bio rješenje dileme želi li Juran kući i kako ga odvesti tamo. Jedna brza i tematski prekrasna odluka kasnije i oteli su Jurana nazad u svijet smrtnika.

Komentari igrača su bili super i na mjestu. Jedan, sjajno izrečen, komentar se osvrnuo na konflikte i kako u priči nije bilo eskalacije i više konflikata. Jako se slažem sa tim komentarom koji je na mjestu. Tako sam i zamislio partiju, da bude u duhu priča koje emulira. Jedan jasan smjer kretanja, sa jednim konfliktom, i jakim tematskim putovanjem od početka do kraja. Činilo mi se da je za ovaj tip priče dovoljan taj jedan centralni konflikt koji se pojavio na kraju, plus što god da sami igrači ubace unutra.

Posebno mi je drago da se svima svidio sustav i da su jasno vidjeli njegove snage i razlike od drugih igara koje su prethodno igrali.

Vrata vilinska

Bijela vila grad gradila ni na nebu ni na zemlji,
bijela vila,
neg u krajku od oblaka. Na grad stavlja troja vrata,
na grad stavlja:
jedna vrata sunca žarka, druga bijela od mjeseca,
druga bijela,
treća vrata suha zlata. Koja vrata od sunašca,
koja vrata,
na ta vila išetuje i niz more pogleduje,
i niz more:
koja vrata od mjeseca, na ta vila ženi sina,
na ta vila;
koja vrata suha zlata, na ta vila ćer udava,
na ta vila.
- Narodna pjesma

Jurana je otela vila.

Rekli su Mikulja i Marta da joj je Juran prvo ukrao zlatne jabuke dok se kupala, a potom ju njima gađao. Ona se smijala toplo poput vedrog dana. Sve dok ju jedna nije pogodila ravno u nos. Vjetar je ponio vedrinu i toplinu, a ona Jurana ...

Vješta žena je pred vas dovela i njegova oca i mater, i Dragu kojoj je Juran obećan. Ocu su usta od straha ostala zatvorena. Majku se brinula da se vila ne vrati po još neko dijete. A Draga vam je pružila ruku i rekla “cijenu ne pitam, samo mi ga vratite”.

Nije bilo druge nego krenut odmah i sada, po tami noći dok vili trag još se vidi.

Vi ste braća i sestre. U svakoga su četiri majke i tri oca. Znak pletera nosite da ljudi znaju da ćete im vi pomoći kad nitko drugi neće ili ne može.