Skip to main content

6 posts tagged with "Mage: the Ascension"

View all tags

Što se igralo u 2024.

· 8 min read

Malo retrospektive igračke 2024. Ne znam zašto, ali uhvatila me potreba ove godine da se malo osvrnem unazad. Iznenadilo me što sam skupio impresivne četrdeset i četiri partije ovog ili onog RPGa.

Elegija sutonu​

Godinu smo počeli krajem četvrtkovne ekipe - igrali smo zadnje četiri partije Elegije sutonu. Primjena pravila utemeljenim na Bladesima je bila jako fora. Žao mi je što sam se zaigrao sa postavkom avanture, koja je de facto izbacila značajno igranje coterie (bande) pa nismo probali i taj dio.

Sve u svemu sam jako zadovoljan Elegijom. I jako me veseli što smo se dogovorili vratiti se ovoj grupi vampira u 2025. Znatiželja nas gura da probamo 5. ediciju, tako da napuštamo ovaj Blades hack.

Scum and Villainy​

Ove godine se skupila još jedna dvotjedna ekipa sa kojim sam počeo igrati S&V. Krenulo je OK, i nikada nije otišlo na bolje. nakon šest partija nam se dogodila duga pauza, i na kraju smo odustali od daljnjeg igranja. Nije to bilo to.

Jedna igračica je odustala, jedan je došao, ja sam svrgnut sa GM prijestolja i počeli smo igrat ...

Wildsea: Zeleno more​

Wildsea prekrasan i zanimljiv setting, uz taman pravila koja podsjećaju na Forged in the Dark. Pogledajte prekrasnu recenziju, i ne škrtarite - fizička knjiga se isplati svakog Euro centa.

Iduću subotu ćemo odigrati šestu partiju naše spasilačke ekipe; a moj Gau (gljiva, igram gljivu!) je upravo našao davno izgubljenu familiju (u stvari ja sam zapeo u jantaru, tako da sam u stvari ja davno izgubljen).

Prekrasna igra, sa jako ugodnom ekipom, i mekanim (nemam bolji pridjev) radnjama. Nadam se da će se ovako nastaviti, jer ovaj stol je razlog zašto se igrači druže i godinama kasnije.

Ironsworn: Vjetrovi Norvenheima​

Počekom godine sam naletio i bacio novce na €1 One Shot: The Vanishing of Alise Lipska. Lijepa naslovnica, naslov koji golica maštu, sjajna cijena, i znatiželja. Prolistao sam i počeo razmišljati kako ne znam da itko od nas ne objavljuje svoje materijale. Ragelance je na ODG-u vodio sjajne White Noise i Portret mrtve ljubavi, i tragično je da ih se ne može kupiti na Itchu ili DTRPGu. Jurassic je vodio nekoliko sjajnih mini-kampanja kompatibilnih sa najpopularnijim fantasy sustavom (D&D 5E, pričam o D&D-u) kao npr. četverodijelne Vjetrove Norvenheima: Otimači u mraku, Djeca Blijede majke, Čelik i vatra, i Rekvijem. Kraljica humoresknih one-shotova Urlana: Korak do slave, Mamurluk: Groznica momačke večeri; ali i prezanimljivih settinga: Kyrkogrim Coven: One Last Job.

Predugi link-spam kasnije ... tako sam listajući odlučio pokazati sam sebi da sam u pravu. Zamolio sam za Norevnheimske bilješke i bacio četvrtkovnu ekipu u Ironsworn. Meni je ovo bio zanimljiv izazov - počeli smo sa građenjem svijeta kako Ironsworn želi, i dobili jedan lijepi low fantasy setting. U to je sad trebalo nekako nagurati avanutre pisane za high fantasy D&D.

Odigrali smo deset partija (Otimače i Djecu), i jedva čekam da nastavimo. Ekipi vampira se pridružio i sam Jurassic, tako da nam je stol malo veći - ali atmosfera je još uvijek tu. Još jedan od onih igračkih stolova za koji se veselim vratiti.

Free From the Yoke​

Tokom ljeta sam uletio u ljetnu mini kampanju Free From the Yoke. Igra inspirirana sjeverno slavenskim mitovima i legendama, počinje nakon što naš narod svrgne sa vlasti stranog okupatora. Igrači preuzimaju uloge svojih kuća/obitelji, svojih glavnih likova, i po potrebi sporednih likova koje igraju tokom jedne scene. Ideja je da se igra nekoliko partija, i onda se vremenski napreduje u iduće doba - nekoliko godina, desetljeća, stoljeća ... kasnije. U neko kasnije doba u kojem se događaju novi problemi, a sjene prošlosti su sjene naših igranih likova. To nije jedina takva igra, i svakako bih preporučio da nađete neki od naslova Worlds of Legacy i probate zaigrati i u ovom konceptu RPGa.

U zavidnih sedam partija zaigrali smo, nažalost, samo jedno doba. Mislim da smo se i tek negdje pred kraj uhodali u način igranja koji igra želi dobiti, tako da bi iduće doba sigurno bilo zanimljivije. Npr. premalo smo koristili sporedne likove, otvorili smo dosta sukoba koje bi bilo zanimljivo gledati kao generacijske traume ili osvete.

Ostale igre​

Igrao sam i dosta one-shotova, neke i u reprizi.

Pasión de las Pasiones: Los agraviados​

Odigrao sam session telenovelastog PbtA-a jer sam bio znatiželjan kako će to izgledat. Nit sam fan žanra, nit sam fan glumatanja i pretjerivanja tokom igre; ali PdlP je izvukla sve najgorebolje iz mene.

Masks: Neki novi klinci​

Niti superheroji nisu moj žanr, privuklo me smještanje radnje u Hrvatskoj sa superjunacima. Sjajno pripremljeno i vođeno, prekrasni suigrači, neizrecivo dobro uspostavljeni likovi na žalost na samo jedan session. Nikada neću zaboravit kako smo Ragelance i ja igrali dvije tajno najbolje prijateljice, niti dramatičan poljubac u helikopteru.

Jedna od onih partija koja te podsjeti koliko snage ove igre mogu imat ako im se samo malo prepustiš.

Dune: House Nagara​

Repriza već jednom odigrane avanture na ODGu, House Nagara je razgnala moje sumnje da možeš igrat dobru Dinu bez da igraš glavne kuće. Lijepo vođena avanutra - što kao pokazna igra za pravila, što praćenje igrača. Siguran sam da smo bili zahtjevan stol, jer GM nije završio uvod a nama troje (Bene Geserit, nasljednica kuće, i meni - weaponmasteru) su se kotačići već zavrtili sa planovima. Još jedan sjajan stol kojem je pomogla jasna komunikacija među svima. Za primjer kako na ugodan način igrat neugodne stvari.

Under Hollow Hills: Posjet goblinskom placu na križanju svjetova​

Još jedan ODG one-shot. Jedna od onih igara koja je moj ćef. Nisam doma došao, već sam naručio svoj primjerak knjige. Igrat vilinski cirkus je bilo prekrasno. Nikako ne vidim ovu igru kao tradicionalnu igru za kampanju. Ona zahtjeva nekakav koncept, nešto drugačije od tipične RPG kampanje.

Meni se vrti ideja da se igra jednom mjesečno, točno trinaest puta. Jedan mjesec se igra u vilinskom svijetu, idući u ljudskom, zadnji između. Mora se igrat jednom mjesečno i igrači su dužni dogovoriti se kada. Ako se iz bilo kojeg razloga ne igra cijeli mjesec - iduća partija je zadnja.

Dungeons & Dragons: Vodonoše u Bijeloj Pustinji​

U zadnji trena sam se uvalio na ovaj D&D, o kojem sam isto već pisao. Dobra ideja sa sjajno odrađenim uvodom građenja likova i svijeta. Slijedi na papiru zabavna D&D avantura temeljena na zagonetkama, kojoj nedostaje zabava i osjećaj posljedica. I konačno odlično zamišljen i izveden kraj.

Mage: the Ascension - Talijanski paviljon​

Vodio sam Talijanski paviljon na ODGu, a zatim u ljetnoj reprizi sam vodio ovaj koncept game. Jedan od ciljeva je bio natjerati sam sebe da vježbam agresivno rezanje scena. Dobio sam puno, puno više. Dobio sam dvije sjajne, sjajne partije sa kojima sam i (pre)samokritičan ja prezadovoljan.

Rijetki su one-shotovi koje želim voditi ponovo; a u Talijanski paviljon se nadam vratit.

Zombie World​

Tokom ljetnih mjeseci sam htio vodit dvodijelni Zombie World. Jednu od onih igara koje čitaš i znaš da će se sjajno igrat. Na žalost imali smo super prvu partiju, nakon koje su nam se rasporedi raspali i nismo odigrali finale.

Meni je ovo bio odličan Walking Dead. Korištenje karata za sve je sjajno. A najviše me veselilo što likovi imaju traumu koja je tajna za suigrače, ali i za MCa. Tek kada ju odluče odigrat ju svi saznamo.

For the Queen​

For the Queen je iznimno zanimljiva igra u kojoj se gradi priča kroz prizmu nedefiniranih likova. Želim reći - nije igra uloga, ali je toliko dobra da ulazi u ovu retrospektivu preko veze.

Igrao sam ju dva puta, i oba puta je bila sjajna. Cijela igra se svodi na povlačenje karte na kojoj se nalazi pitanje, odgovaranje na pitanje, i tako dok ne dođe karta sa definiranim zadnjim pitanjem.

Jaka ideja u sjajnoj izvedbi. možeš ju nosit za sobom i igrat ju tren oka. Možeš kupit sto komada i dijeliti ju kao predobar rođendanski poklon prijateljima.

Night Witches​

Probali smo Noćne vještice slučajno, u prinudnoj pauzi od Vjetrova Norvenheima. Igra čija se radnja temelji na povijesnim događajima, povijesnoj regimenti, povijesnim ženama. Teme igre su teške, ali dobro podržane pravilima. Jako mi se svidjela podjela na dnevne poteze u bazi, i na noćne poteze tokom letova. Igra mi je ostavila dobar dojam, i definitivno je na popisu igara koje bi trebalo odigrati u zamišljenom formatu kampanje koja prati put pilotkinja od početka do kraja rata.

Sensational Session

· 3 min read

A sensational session is a hard thing to accomplish. I think it always takes a little bit of a fortunate event to push it over the edge of greatness. In today's post I'll write about one of each - a sensational session I GMed, and one I played in.

Mage: the Ascension - The Italian Pavilion​

I covered the first one already in the most recently played prompt. As a GM I am very pleased with the idea and the execution of the session. And both times I was lucky to stumble into a really good player group who played through the session in two different ways. If I had to pick, the other session was ever so slightly better; but I blame it on the usage of music which wasn't an option in the first run.

Ten Candles​

First a warning, here be

Five years ago I played my first session of Ten Candles, and it was one of the best sessions I have ever played. The next morning I did a spoiler free write-up. But today I'll dig into a few juicy details.

I won't talk about Ten Candles, read up on it or not. But play it. Play it because it is one of the best, tightest RPG experiences you will ever witness. On to my sensational session.

We played the scenario where the characters start on a cruise ship. The game tells you to play in the dark, and we had a large basement with dark curtains to eat the extra light of the candles. The GM opens the game with the recording of our last messages so smoothly no one thinks twice about it. Surely a mood setting gimmick.

As we play we have one or two comedic moments. Perfectly timed to ease up the tension, so when it started pulling back it was even worse. Bumping into a kleptomaniac carrying everything he could carry was priceless. Running away with him in tow, clinking and clanking was dangerous. Leaving him on the bad side of the hatch a necessity of survival.

The spookiest moment came around candles two or one. By this time it was uncomfortably dark. A friend played a blind man, and was squinting most of the session, holding a non-existent white cane in his hands so much I would swear he had it. In the terror of his last moments, the light dying around us, his squinting eyes looked like they were filled with small, needle like teeth. Send shivers down my spine.

The last character to die was called to darkness by something. Something calling to him. Want to scare me and the rest of the players? Get us to a dark place and say "Jeb, my man.".

Darkness engulfs the room. You can feel the pressure of the moment, you can hear no breaths. As instructed by the rules the GM, in absolute darkness, plays our last messages. Half way in the battery dies and the voice disappears into nothing.

If anyone dared there would have been screams. We fled to more silence.

Sensational in every way.

Most Recently Played

· 3 min read

This is a really easy one to pin down, but there is a bit of backstory to the one-shot itself. The TL;DR reply is - I ran a rerun of a Mage: the Ascension 20th Anniversary Edition one shot called The Italian Pavilion. But there is far more to the story than that.

This post's cover image is the Italian Pavilion found in Zagreb Fair and a few of the twelve inverted pyramids that make its core structure. The whole fair is filled with interesting and culturally significant buildings, for the curious I can only recommend this article and a translation tool.

A long time Mage fan I was happy to get an excuse to buy the latest edition and skim through it. After playing in the system twice, I realised that the Storyteller system is simply not what I am into anymore; and that it is almost fighting me while I run it. I am pretty sure this was the last time I'll use the system.

The real story here was the session itself. We have a local group, That Other Group, that organises (mostly) one shots of games you can't or don't play with your home group. A little while ago we the theme for one of the gatherings were less played Storyteller games, and I snagged a GMing slot for Mage.

The session brewed in my mind for months, with a lot of ideas I wanted to include. The core was a subversion of (player) expectations and the inate weirdness of Mage. But I also wanted it to be very humanistic. The World of Darkness settings really work when the actors are overpowered beings, but still very human. What drove a lot of the idea was - what happens when an extremely powerful mind mage starts losing his grip on reality.

I ran it twice so far, and both times to very positive feedback from the two groups. For a one shot I wrote about it a lot, in Croatian only if you want to use a translating tool to skim through the content:

Osvrt na Talijanski paviljon: ljetna repriza

· 5 min read

Neformalno organizirani Ljetni retrovizor je spojio novu četvorku u Talijanskom paviljonu. Ovaj osvrt se oslanja na prethodno napisano: originalnu ponudu Talijanskog paviljona i osvrt na njega.

Here be spoilers.

Važnost domaće zadaće​

Ova ekipa je napravila zadaću bolje i sjetili su se osnovnih moći većine sfera koje su im likovi imali. Što je znantno ubrzalo partiju i jako ih rano usmjerilo u neobičnost događaja. Čako su i generalnu neobičnost počali brže ispipkavat.

Zaniljivo je bilo vidjeti koliko se slično igralo u smislu reakcija i smjera. Ali i koliko su sitne odluke drastično utjecala na ishod. Od samog odabira Tradicija koje je dovelo do toga da smo imali PCa zaljubljenog u Nausikaju. Do spontanog uzimanja papira sa kuhinjskog pulta. Zanimljivog skoro pa ignoriranja prvog NPCa sa kojim su imali priliku razgovarat.

Atmosfera​

Ali možda i najveći utjecaj na partiju je donijela muzika. Igrali smo u privatnosti stana, i mogao sam puštati muziku. Jedna od ranih ideja je bila složiti soundtrack za partiju, a on bi se sastojao samo od obrada poznatih stvari. I time sam htio natuknut da ova grupa magova nije u Kanzasu. Nisam ga nikad složio jer sam znao da će se igrat u Mačku. I onda trenutak sinoćnje opresije - obrada Can't Get You Out Of My Head se vrtila sve dok se nisu vratili u stvarnost. Ne mogu zamisliti bolju muzičku podlogu, bolju potporu temi opsjednutosti i raspadanju, zapetosti u situaciji od tog upornog ponavljanja pjesme negdje u pozadini igračke svijesti.

Kada je prvi lik pobjegao iz zatočeništva prebacio sam se na Trickya Hell is 'Round the Corner koju sam isto ostavio na beskonačnom ponavljanju. Ta je pjesma istina ove partije jer je i ona bio velika inspiracija za događanja. On je izgubio kćer, i u jednom intervjuu je rekao:

It feels like I'm in a world that doesn't exist, knowing nothing will ever be the same again. No words or text can really explain, my soul feels empty.

Tricky

Sve je važno​

Sve je važno u Talijanskom paviljonu. Od nespomenutih referenci:

Slike likova koje se nalaze uz likove su slike likova serije Legion. Serije koja bi trebala biti na must watch listama, a bavi se temama šizofrenije, stvarnosti i zbilje, konfliktom dva(?) maga uma.

Nausikaja, tragično izgubljena kćer je ime dobila po hrvatskom filmu istog imena, a nmjezin otac je muška transkripcija jednog od likova iz fima Marije Slajner.

U pitchu su mjesto i vrijeme na kraju opisa, jer ništa nije kako treba biti.

Kada ne ide dalje​

Na Discordu ODGa se bacilo par kratkih crtica, ovo su moje o ljetnoj ekipi, ovdje sa spoilerima.

Ante, Akashayana​

Igrač koji je najgore prošao tokom partije. Odgovori na pitanja su mu bili u kategoriji budalo meet šamar. Jednostavno savršeni. Pričao je o tome kako se zaljubio u Nausikaju, ali u zanosu kraja u kojem su oni saznali da je ona poginula i pokrenula lanac događaja koji ih je doveo ovdje ga nisam stisnuo u tom smjeru. GM fail najgore vrste, koji će me proganjati godinama.

Jana, Cult of Ectasy​

Igrala ju je moja gaming wife za koju sam se od nultog dana pripreme malo nadao da će igrati Paviljon, jer je ovo tip sessiona koji nas dvoje kao igrači obožavamo. Bio sam malo tužan kada se nije prijavila na taj ODG. Bio sam jako sretan kad se javila za reprizu. Tokom partije sam ju opet zapostavio u strahu da će mi pojest sav spotlight, jer se zanesem kada igram sa njom.

U jednom trenutku je iskorisitla kontrolu nad vremenom pogleda što se maloprije dogodilo je bio bonbon, i kao da je pisan za naša igranja. Pričati unazad od trenutka u kojem ih Mario uvlači u sebe, metak koji se vraća u Sybilin pištolj ... prekrasno.

Bile, Virtual Adept​

Prekrasno igran lik i želim reći da mi je MVP bio i onda skreneš u Trnje i izađeš na Trnskom ... , ali nije. U klasično sjajno igranom liku mi je najdraži trenutak bio nakon jedan trenutak tišine. Ante ga napucava dopaminom ne bi li poletio i probudio se. Sada budnom Bileu dajem novi opis scene i prebacujemse na ostatak ekipe da malo kuha, A on (igrač, ne lik) sjedio u trenutku samoće i tišine, zatvoren u svom umu - i panično razmišljao kuda dalje, jer niti jedna opcija nije bila dobra.

Sybil, Euthanatos​

Ne znam pola stvari koje je napravila tokom večeri. Ali ... likovi su pobjegli iz uma svog mentora. Situacija je teška i na licima igrača gledam onu slatku paniku koju svaki GM priželjkuje: ne znaju što napraviti ne zato što nemaju opcija ili ideja - nego zato što ne žele krenuti niti u jednom smjeru jer je svaki doabir težak. Znali su da se svijet raspada i da nemaju puno vremena. Od svih likova te večeri njezin je bio najprikladniji za pitati: što radiš?

A ona je u dahu prišla svom mentoru. Zagrlila ga. Na sljepoočnicu prislonila pištolj. Povukla okidač.

To je scena koja je zatvorila ovu partiju; nježna, teška, okrutna, neophodna ... a spakirana u tridesetak sekundi igre.

Osvrt na Talijanski paviljon

· 6 min read

Tema ODGa 119 je World/Chronicles of Darkness ali bez vampira. Vrijeme je da manje (nikad) vođene igre dođua za stol. Javljam se čim prije da zgrabim Mage: the Ascension za sebe. Na ODGu sam već vodio Mage game Povratak iz sjene, ali sa laganim Cortex Prime hackom pravila.

U jednom trenu netko (ja) briljantno (nimalo) predloži:

Ili da je cijeli ODG u WoD u isto vrijeme, isti događaj, isto mjesto(?).

Odjednom svi vodimo u Zagrebu, (filmsko/serijski) danas. Iz ničega se imena svh partija formiraju u obliku nekog mjesta ... i tako ja dolazim do Talijanskog paviljona.

Život je san​

Jako volim priče koje se bave temeljima stvarnosti, koje bacaju nesigurnost u to da li mi sanjamo li smo u javi. Meni je Mage savršena igra za igrati se sa takvim idejama, i gledajući unazad ne iznenađuje me što mi je prva ideja bila da mi glavni negativac bude nephandi ili maurauder - jer ako išta volim, to su mage likovi kojima je njihov stvarnost rastopljena u kaljuži nestabilnog ludila.

Vrlo brzo odlučujem pojednostavniti stvari, jer me strah da ću sa toliko frakcija igre zakomplicirati život igračima. Pokušavam smisliti način kako da im to predstavim, da ih mogu koristiti za lažne tragove ili nekako navoditi na krivi put. Odlučujem se na maksimalnu jednostavnost - igrače ću zamoliti da pročitaju uvod u kozmologiju, a priča će se vrtit oko njima poznatog maga koji upravo ludi.

Začini jedne igre, ili kako skuhat priču?​

Ta jednostavna ideja da likovi moraju znati antagonista brzo prerasta u jaku puno važnih momenata za pripremu partije.

Antagonist je upravo postao iznimno moćan mag sfere uma. Njegov prekid sa stvarnošću pokreće radnju. Brzo to postaje događaj koji utječe na masu ljudi koji su odjednom iznimno tužni i idu na gore.

On neće biti nepoznanica, i tako im on postaje mentor. Doslovno osoba zbog koje su svi likovi tu u Zagrebu. Što sa sobom vuče da nagla promjena mora imati svoj zašto, i zalazim u dizajn pozadinske priče koji me pogađao na osobnoj razini:

Pokretač priče je automobilska nesreća (najobičnija, tragična nesreća) u kojoj je poginula njegova kćer. On to saznaje, i ne može se nositi sa time. Tuga ga prevladava i on gubi kontrolu. Tjednima mi ta ideja ruje u glavi i razmišljam kako bi se takva osoba rastopila.

Sada sam siguran da su likovi ti koji ga dolaze zaustaviti. Netko ga ubije, odnosno upuca u trbuh, i to ga slomi do kraja. Brani se na jedini mogući način i uvuče njihove umove u svoj. Pokušava nešto, nije mu jasno što jer se nalazi u nekoliko ekstremnih stanja odjednom. Makar je on majstor magijske sfere, on je još uvijek čovjek, sa ljudskim manama i ograničenjima.

Svaki Dante mora imat svog Vergilija​

U ova dva mjeseca sam možda najviše razmišljao kako da sve signaliziram igračima da im lažem.

Od skoro prvog trenutka sam znao da će partija početi tako što će prva stvar koju igrači i likovi čuju doći iz antagonistovih usta: "... i ne možete mi vjerovat! Da li ste me razumjeli?".

Nakon toga sam proveo previše vremena razmišljajući o muzičkoj podlozi. htio sam složiti playlistu opskurnih prepjeva poznatih pjesama, i time signalizirati igračima da nešto nije u redu - jer su sve pjesme koje znaju krive. Nisam se htio osloniti na muzičko predznanje igrača, ali mi se sviđa ideja muzičke natuknice. Tako nalazim nešto off i remix Kylie Minogue postaje muzička tema (koju sam u zadnja dva mjeseca toliko slušao da mislim da sam izvođaču kupio novu jahtu).

https://tidal.com/browse/track/159378913?u

Prelazim na boje koje su uvijek važni indikatori u filmovima i serijama (Matrix, Legion). Nisam siguran da li će biti preočito ili ne, konačno se odlučujem probati. Rano sam znao da ću imati iznimno jake i kontrolirane prelaze iz scene u scenu gdje ću im govoriti gdje se nalaze, kako su obučeni ... ali sam i htio i signalizirati stvarnost od natjeranog sna. Crvena boja je boja sna i nedostatka kontrole; plava stvarnosti i njihove kontrole nad zbivanjima.

https://www.youtube.com/watch?v=ZJvcujkpp68

Jedna od ideja, koju sam na žalost zaboravio iskoristiti tokom igre, je da je Mario (antagonist) trebao imati distinktivnu frazu koju bi čuli na početku partije jer ipak sa njim počinju radnju. I onda bi ju koristili svi NPCi koji su u stvari on ili plod njegovog uma. Ali NPCi koji su tu zarobljeni sa njima ili su nastali zbog utjecaja njihovih umova na Maria - nemaju istu govornu frazu.

Osim boja htio sam im jako predočiti da postoji nešto od čega ih se tjera - mjesto nesreće jer se Mario sa tim ne može suočiti. Mislim da su likovi u tri navrata išli pokraj te nesreće i niti jednom nisu stali pogledat što se događa. Što je možda jedan od najboljih elemenata igre uloga - koliko te nepredvidljivi interesi i interpretacije igrača mogu zaokrenuti u neki smjer.

Konačno, od bitnih elemenata, znao sam da želim imati još nekoga tko je zarobljen sa njima. Izbor je očito pao na prave neprijatelje - i tako su se družili sa tehnokratom Novog svjetskog poretka Ivanom Horvatićem koji je trebao biti Vergilije njihovom Danteu. U prekrasnom spletu okolnosti on je postao sporedan lik sa masom informacija koje im je servirao, i koje su ekspresno ignorirali jer mu profesorica Nena nije vjerovala.

Likovi i pravila​

Igrali smo po Mage: The Ascension 20th Anniversary Edition pravilima, odnosno po jako reduciranim pravilima. Sve redukcije su bile u svrsi one shot prezentacije i igrivosti. Ne želim skrenuti na recenziju knjige, ali spomenut ću da su meni ova pravila najbolja verzija Magea koju sam čitao. Isto tako nikada ih ne bih koristio za igranje Magea. Mislim da storyteller pravila jednostavno ne daju ono nešto što ove igre trebaju. Sustav za magiju je sjajan, ali ovo je još uvijek stara igra koja više truda troši na fizičku borbu nego na magiju.

Igrači su me zadivili svojom sposobnošću da stvore sjajne, zanimljive i uvjerljive likove u nekoliko minuta. Igrali su ih kao da nam je ovo finale kronike, a ne prvi i jedini sati koje će provest u njihovoj koži. Odgovori na uvodna pitanja su isto tako bili prekrasni i slojeviti. Mislim da su i njima pomogli uspostaviti vezu sa likom mentora, koliko su meni pružili elemente na koje sam se mogao vezati kasnije tokom igre.

Talijanski paviljon PC pitanja

· 4 min read

Akashayana​

  1. Kako se zoveš i odakle dolaziš?
  2. Koji je tvoj fokus? Kojom se borilačkom disciplinom baviš?
  3. Kada si došao u Zagreb sprijateljio si se sa Mariovom kćeri Nausikajom. Gdje te odvela tvoju prvu večer ovdje? Da li je vaše prijateljstvo preraslo u nešto više?

Affinity: Mind

Celestial Chorus​

  1. Kako se zoveš i odakle dolaziš?
  2. Koji je tvoj fokus? Misliš li da borbu za duše čovječanstva treba voditi aktivnije nego sada?
  3. Mariova životna strast te zavela. Kako su njegova učenja poljuljala tvoju vjeru u tvoj red?

Affinity: Prime

Cult of Ectasy​

  1. Kako se zoveš i odakle dolaziš?
  2. Koji je tvoj fokus? Koji je tvoj trenutni put u ekstazu?
  3. Trebalo ti je neko vrijeme da počneš razumijevati lekcije kojima te Mario vodio. Jedna ti je pomogla prevladati strah i otvorila te prema istini. Tada si osjetio neku neobičnu zadršku u njegovom umu, nešto što on štiti od drugih. Da li mu vjeruješ?

Affinity: Time

Dreamspeakers​

  1. Kako se zoveš i odakle dolaziš?
  2. Koji je tvoj fokus? Kako ti pomažeš svijetu da se izlječi?
  3. Tokom boravka u Zagrebu si počeo vježbati yogu sa Martinom, Mariovom ženom. Nedavno ti je odala tajnu - koju?

Affinity: Spirit

Euthanatos​

  1. Kako se zoveš i odakle dolaziš?
  2. Koji je tvoj fokus? Nedavno si pogriješio i ubrzao životno propadanje krivoj osobi. Nisi ispravio tu grešku. Kako se nosiš sa time? Da li si priznao svoju grešku Mariu?
  3. Mario ne voli podučavat euthanatoie. Od svih mentora tvoj je morao platit najvišu cijenu da bi te primio. Da li te Mario ikada stvarno prihvatio kao svog učenika?

Affinity: Entropy

Order of Hermes​

  1. Kako se zoveš i odakle dolaziš?
  2. Koji je tvoj fokus? Svom hermetičkom mentoru šalješ tjedne izvještaje o svom napredku. Da li je zadovoljan? Ako nije, čime ti se zaprijetio?
  3. Da li si ti ikada želio biti ovdje?

Affinity: Force

Sons of Ether​

  1. Kako se zoveš i odakle dolaziš?
  2. Koji je tvoj fokus? U Zagrebu si napravio nešto što je poljuljalo status quo; tehnokrati Novog svjetskog poretka su te primjetili; ali neprobuđeni znaju za tebe. Što si to napravio?
  3. Sa Mariom se osjećaš kao nisakim prije. Rekao su mu više intimnih stvari nego ikome ikada. Prošli tjedan si mu priznao nešto … što?

Affinity: Matter

Verbena​

  1. Kako se zoveš i odakle dolaziš?
  2. Koji je tvoj fokus? U noći punog mjeseca, na obroncima Medvednice, si sa svojim sljedbenicima žrtvovao košutu. U sredini kruga stajala je Nausikaja. Molila te da svojom magijom zaštitš život. Njen ili djeteta u njenoj utrobi?
  3. Od prvog trenutka te gledao. Gledao te očima mladog, neobuzdanog, bezbrižnog mladića. Nikada ti nije ništa rekao, ali taj pogled ... Da li ste ikada popustili i predali se?

Affinity: Life

Virtual Adepts​

  1. Kako se zoveš i odakle dolaziš?
  2. Koji je tvoj fokus? Martina, Mariova žena, te zamolila da joj pomogneš sa sigurnom komunikacijom. Rekla ti je samo da se želi dopisivati sa starim prijateljem koji se skriva od tehnokarata. Da li si joj pomogao?
  3. Osjetio si tajne prostore u njegovoj kuhinji. Da li si ikada pogedao što Mario skriva u njima?

Affinity: Correspondence

Sfere​

• Rank 1: Perception – the ability to perceive and observe the forces in question. With such basic (yet useful) understanding, a character can sense things that few mortals ever recognize.

•• Rank 2: Manipulation – the ability to do small things with those forces. At this point, the mage begins to exert minor control over the phenomena she sees, and may use it to work small changes upon herself.

••• Rank 3: Control – the ability to alter reality in noticeable ways, though these are usually restricted to the mage’s self. In most cases, the Sphere begins inflicting damage at this level, and allows the character to work small alterations on other characters.

•••• Rank 4: Command – the ability to perform major acts of alteration through the principles of that Sphere. Generally, this level allows the mage to make significant changes to the Patterns of other characters.

••••• Rank 5: Mastery – the ability to command vast forces in connection with that element of reality. By now, the mage knows almost everything there is to know about the principles of that Sphere and can perform godlike deeds with them.