Skip to main content

6 posts tagged with "Dungeons & Dragons"

View all tags

Flavour

· 2 min read

On to the belated day 11: flavour.

With passing years my preferences changed drastically. Like many, my early games were AD&D 2nd Edition, Cyberpunk 2013/2020, Vampire: the Masquerade ... As time passed I stopped caring about what games like that brought to the table. I likened a bunch of crunchy things to a wallpaper - a decoration, not a thing that mattered. I do not look for mechanics that reinforce system mastery; what I care is the mechanics of a game that bring flavour to my table.

It can be a simple thing like the wording of the thing like the basic moves in Apocalypse World. Just saying them out loud feels like honey in my mouth - go aggro, or read a sitch, or do something under fire ... you can taste those phrases, they put you into the game.

Or the base of Fate where the things you roll is the thing the game wants you to care about - skills, approaches, careers ... It is still a simulationist approach, but the thing we are codifying as important is the thing that is important to the game, not to the real world physics.

A single mechanic from a game so vital it defines the game, even elevates it. I'm looking at you, wonderful hunger dice of Vampire's fifth edition.

Što se igralo u 2024.

· 8 min read

Malo retrospektive igračke 2024. Ne znam zašto, ali uhvatila me potreba ove godine da se malo osvrnem unazad. Iznenadilo me što sam skupio impresivne četrdeset i četiri partije ovog ili onog RPGa.

Elegija sutonu​

Godinu smo počeli krajem četvrtkovne ekipe - igrali smo zadnje četiri partije Elegije sutonu. Primjena pravila utemeljenim na Bladesima je bila jako fora. Žao mi je što sam se zaigrao sa postavkom avanture, koja je de facto izbacila značajno igranje coterie (bande) pa nismo probali i taj dio.

Sve u svemu sam jako zadovoljan Elegijom. I jako me veseli što smo se dogovorili vratiti se ovoj grupi vampira u 2025. Znatiželja nas gura da probamo 5. ediciju, tako da napuštamo ovaj Blades hack.

Scum and Villainy​

Ove godine se skupila još jedna dvotjedna ekipa sa kojim sam počeo igrati S&V. Krenulo je OK, i nikada nije otišlo na bolje. nakon šest partija nam se dogodila duga pauza, i na kraju smo odustali od daljnjeg igranja. Nije to bilo to.

Jedna igračica je odustala, jedan je došao, ja sam svrgnut sa GM prijestolja i počeli smo igrat ...

Wildsea: Zeleno more​

Wildsea prekrasan i zanimljiv setting, uz taman pravila koja podsjećaju na Forged in the Dark. Pogledajte prekrasnu recenziju, i ne škrtarite - fizička knjiga se isplati svakog Euro centa.

Iduću subotu ćemo odigrati šestu partiju naše spasilačke ekipe; a moj Gau (gljiva, igram gljivu!) je upravo našao davno izgubljenu familiju (u stvari ja sam zapeo u jantaru, tako da sam u stvari ja davno izgubljen).

Prekrasna igra, sa jako ugodnom ekipom, i mekanim (nemam bolji pridjev) radnjama. Nadam se da će se ovako nastaviti, jer ovaj stol je razlog zašto se igrači druže i godinama kasnije.

Ironsworn: Vjetrovi Norvenheima​

Počekom godine sam naletio i bacio novce na €1 One Shot: The Vanishing of Alise Lipska. Lijepa naslovnica, naslov koji golica maštu, sjajna cijena, i znatiželja. Prolistao sam i počeo razmišljati kako ne znam da itko od nas ne objavljuje svoje materijale. Ragelance je na ODG-u vodio sjajne White Noise i Portret mrtve ljubavi, i tragično je da ih se ne može kupiti na Itchu ili DTRPGu. Jurassic je vodio nekoliko sjajnih mini-kampanja kompatibilnih sa najpopularnijim fantasy sustavom (D&D 5E, pričam o D&D-u) kao npr. četverodijelne Vjetrove Norvenheima: Otimači u mraku, Djeca Blijede majke, Čelik i vatra, i Rekvijem. Kraljica humoresknih one-shotova Urlana: Korak do slave, Mamurluk: Groznica momačke večeri; ali i prezanimljivih settinga: Kyrkogrim Coven: One Last Job.

Predugi link-spam kasnije ... tako sam listajući odlučio pokazati sam sebi da sam u pravu. Zamolio sam za Norevnheimske bilješke i bacio četvrtkovnu ekipu u Ironsworn. Meni je ovo bio zanimljiv izazov - počeli smo sa građenjem svijeta kako Ironsworn želi, i dobili jedan lijepi low fantasy setting. U to je sad trebalo nekako nagurati avanutre pisane za high fantasy D&D.

Odigrali smo deset partija (Otimače i Djecu), i jedva čekam da nastavimo. Ekipi vampira se pridružio i sam Jurassic, tako da nam je stol malo veći - ali atmosfera je još uvijek tu. Još jedan od onih igračkih stolova za koji se veselim vratiti.

Free From the Yoke​

Tokom ljeta sam uletio u ljetnu mini kampanju Free From the Yoke. Igra inspirirana sjeverno slavenskim mitovima i legendama, počinje nakon što naš narod svrgne sa vlasti stranog okupatora. Igrači preuzimaju uloge svojih kuća/obitelji, svojih glavnih likova, i po potrebi sporednih likova koje igraju tokom jedne scene. Ideja je da se igra nekoliko partija, i onda se vremenski napreduje u iduće doba - nekoliko godina, desetljeća, stoljeća ... kasnije. U neko kasnije doba u kojem se događaju novi problemi, a sjene prošlosti su sjene naših igranih likova. To nije jedina takva igra, i svakako bih preporučio da nađete neki od naslova Worlds of Legacy i probate zaigrati i u ovom konceptu RPGa.

U zavidnih sedam partija zaigrali smo, nažalost, samo jedno doba. Mislim da smo se i tek negdje pred kraj uhodali u način igranja koji igra želi dobiti, tako da bi iduće doba sigurno bilo zanimljivije. Npr. premalo smo koristili sporedne likove, otvorili smo dosta sukoba koje bi bilo zanimljivo gledati kao generacijske traume ili osvete.

Ostale igre​

Igrao sam i dosta one-shotova, neke i u reprizi.

Pasión de las Pasiones: Los agraviados​

Odigrao sam session telenovelastog PbtA-a jer sam bio znatiželjan kako će to izgledat. Nit sam fan žanra, nit sam fan glumatanja i pretjerivanja tokom igre; ali PdlP je izvukla sve najgorebolje iz mene.

Masks: Neki novi klinci​

Niti superheroji nisu moj žanr, privuklo me smještanje radnje u Hrvatskoj sa superjunacima. Sjajno pripremljeno i vođeno, prekrasni suigrači, neizrecivo dobro uspostavljeni likovi na žalost na samo jedan session. Nikada neću zaboravit kako smo Ragelance i ja igrali dvije tajno najbolje prijateljice, niti dramatičan poljubac u helikopteru.

Jedna od onih partija koja te podsjeti koliko snage ove igre mogu imat ako im se samo malo prepustiš.

Dune: House Nagara​

Repriza već jednom odigrane avanture na ODGu, House Nagara je razgnala moje sumnje da možeš igrat dobru Dinu bez da igraš glavne kuće. Lijepo vođena avanutra - što kao pokazna igra za pravila, što praćenje igrača. Siguran sam da smo bili zahtjevan stol, jer GM nije završio uvod a nama troje (Bene Geserit, nasljednica kuće, i meni - weaponmasteru) su se kotačići već zavrtili sa planovima. Još jedan sjajan stol kojem je pomogla jasna komunikacija među svima. Za primjer kako na ugodan način igrat neugodne stvari.

Under Hollow Hills: Posjet goblinskom placu na križanju svjetova​

Još jedan ODG one-shot. Jedna od onih igara koja je moj ćef. Nisam doma došao, već sam naručio svoj primjerak knjige. Igrat vilinski cirkus je bilo prekrasno. Nikako ne vidim ovu igru kao tradicionalnu igru za kampanju. Ona zahtjeva nekakav koncept, nešto drugačije od tipične RPG kampanje.

Meni se vrti ideja da se igra jednom mjesečno, točno trinaest puta. Jedan mjesec se igra u vilinskom svijetu, idući u ljudskom, zadnji između. Mora se igrat jednom mjesečno i igrači su dužni dogovoriti se kada. Ako se iz bilo kojeg razloga ne igra cijeli mjesec - iduća partija je zadnja.

Dungeons & Dragons: Vodonoše u Bijeloj Pustinji​

U zadnji trena sam se uvalio na ovaj D&D, o kojem sam isto već pisao. Dobra ideja sa sjajno odrađenim uvodom građenja likova i svijeta. Slijedi na papiru zabavna D&D avantura temeljena na zagonetkama, kojoj nedostaje zabava i osjećaj posljedica. I konačno odlično zamišljen i izveden kraj.

Mage: the Ascension - Talijanski paviljon​

Vodio sam Talijanski paviljon na ODGu, a zatim u ljetnoj reprizi sam vodio ovaj koncept game. Jedan od ciljeva je bio natjerati sam sebe da vježbam agresivno rezanje scena. Dobio sam puno, puno više. Dobio sam dvije sjajne, sjajne partije sa kojima sam i (pre)samokritičan ja prezadovoljan.

Rijetki su one-shotovi koje želim voditi ponovo; a u Talijanski paviljon se nadam vratit.

Zombie World​

Tokom ljetnih mjeseci sam htio vodit dvodijelni Zombie World. Jednu od onih igara koje čitaš i znaš da će se sjajno igrat. Na žalost imali smo super prvu partiju, nakon koje su nam se rasporedi raspali i nismo odigrali finale.

Meni je ovo bio odličan Walking Dead. Korištenje karata za sve je sjajno. A najviše me veselilo što likovi imaju traumu koja je tajna za suigrače, ali i za MCa. Tek kada ju odluče odigrat ju svi saznamo.

For the Queen​

For the Queen je iznimno zanimljiva igra u kojoj se gradi priča kroz prizmu nedefiniranih likova. Želim reći - nije igra uloga, ali je toliko dobra da ulazi u ovu retrospektivu preko veze.

Igrao sam ju dva puta, i oba puta je bila sjajna. Cijela igra se svodi na povlačenje karte na kojoj se nalazi pitanje, odgovaranje na pitanje, i tako dok ne dođe karta sa definiranim zadnjim pitanjem.

Jaka ideja u sjajnoj izvedbi. možeš ju nosit za sobom i igrat ju tren oka. Možeš kupit sto komada i dijeliti ju kao predobar rođendanski poklon prijateljima.

Night Witches​

Probali smo Noćne vještice slučajno, u prinudnoj pauzi od Vjetrova Norvenheima. Igra čija se radnja temelji na povijesnim događajima, povijesnoj regimenti, povijesnim ženama. Teme igre su teške, ali dobro podržane pravilima. Jako mi se svidjela podjela na dnevne poteze u bazi, i na noćne poteze tokom letova. Igra mi je ostavila dobar dojam, i definitivno je na popisu igara koje bi trebalo odigrati u zamišljenom formatu kampanje koja prati put pilotkinja od početka do kraja rata.

Vodonoše u Bijeloj Pustinji

· 4 min read

Ovo je bio najgori session koji sam odigrao kod Marka!

Sam si je kriv za to, ljestvicu si je postavio jako visoko. Ali bombastičan uvod, koliko god bio šaljiv,  zaslužuje i objašnjenje. TL;DR za ovaj osvrt bi bio: GM i igrači su bili sjajni za stolom; prep je bio očekivano kvalitetan; no nešto se  zagubilo na putu kroz Toranj. Zakoračimo zajedno u Bijelu Pustinju (u nastavku će biti spoilera).

Mi smo Vodonoše. Mi smo samo Vodonoše.​

Tko u opisu nije pročitao fantasy Mad Max: Fury Road nije pročitao opis. Za stolom nas je dočekalo pet likova, i znao sam da su oni svi tu sa svrhom i razlogom. Svaki je imao kratak opis tko je - taman dovoljan da nas postavi ne samo u kožu lika, nego i u svijet u kojem oni žive. Svaki od igrača je morao odgovoriti na ista četiri pitanja, čime smo uspostavili odnose među likovima, ali i ispričali ponešto o svijetu koji nas okružuje. Svakim odgovorom likovi su postajali sve više naši; grupa je dobivala povijest i koheziju; naš svijet je izrastao van postavljenih granica.

Nakon trideset i dvije godine petero Vodonoša je zakoračilo u Bijelu Pustinju, iz koje se niti jedan Vodonoša nije vratio. Ponovno smo gradili sada već naš svijet, odgovarajući na pitanja o putovanju kroz pustinju. U pustinji, nadohvat Tornja, naišli smo na prvu prepreku i dilemu - žrtvovati našu prijateljicu i suputnicu Plimu (u koju je moj lik bio zaljubljen) i pobjeći sa vodom i alatima; ili spasiti Plimu i izgubiti pola svega. Svega što bi nam moglo trebati da doslovno spasimo svijet.

Nakon trideset i dvije godine četvrto Vodonoša je zakoračilo u Toranj, u kojem niti jedan Vodonoša nije podbacio i voda je uvijek tekla. Toranj nas je brzo razdvoji i počeli smo se penjati i rješavati zagonetke koje su se vrtile u krug …

Prvo bi Kiša ušao u prostoriju i morao koristiti svoje vještine da uskladi glazbu prostorije. Zatim bi on dobio upute, a Toranj bi mu dopustio da razgovara sa Rijekom, koji je upute morao iskoristi da sigurno pređe kroz svoju prostoriju. Rijeka je postavljao zagonetke Slapu, koja je morala otkriti odgovor, i zatim pokazati put Vrelu bez da koristi određene riječi. Vrelo je morao nacrtati sliku Kiši, koji je morao pogoditi jednu riječ koja opisuje tu sliku.

Tri puta su naši Vodonoše morali nadogradit Toranj. Svaku pogrešku je Toranj kažnjavao bitkom protiv mrtvih ratnika, pripadnika drevnih kultura  koje su poznavale ratovanje i ratovanjem proklele naše zemlje.

Uspjeli smo doći do zelenog raja punog vode na vrhu Tornja i dobili izbor - žrtvovat sebe i pustiti vode Tornja da teku dovoljno da naš narod preživi trideset i dvije godine, ili žrtvovat sve druge i pustiti vode Tornja da teku u neviđenom izobilju koje će obnoviti prirodu. Naše final je vidjelo prekrasnu i emotivnu raspravu, a završilo je teškom odlukom Slapa mlade majke koja je odlučila žrtvovat sve za nešto bolje. U epilogu smo se vratili na pitanja koje nam je DM postavio o dalekoj budućnosti u kojoj se naših Vodonoša ne sjeća niti jedan pjesmotvorac.

Zadnje pitanje, Da li se isplatilo?, je palo na moja ramena. Nema te knjige, serije, muzike … koja te može ovoliko staviti u prvi plan i napraviti nešto tvojim i nezaboravnim, moćnim jer je tvoje. Sjediti za tim stolom se apsolutno isplatilo, a našim Vodonošama? Da li se isplatila njihova žrtva, bol, tuga? To nije bitno, jer nikako drugačije nije moglo biti.

Ah, mediocre!​

Gledajući u retrovizor, par stvari nije dobro ispalo.

Ne vjerujem da ću ovo napisati, ali bilo bi bolje sa više rekvizita. Par puta se spominjala pjesma koju smo čuli u pustinji i koja je bila napisana na zidu; bilo bi nam pun lakše da smo imali kopiju koju možemo čitati (bez da ju sami zapisujemo). Nekoliko soba je imalo natpise koji su isto sjajni kandidati za printane materijale.

Jedan od lajtmotiva svijeta je prošlost u kojoj je šest naroda ratovalo i uništilo svijet. Toranj nas je kažnjavao za neuspjeh u rješavanju zagonetki - borbom protiv zombija. Tematski bi bilo bolje da smo imali neprijatelje protiv kojih smo mogli izbjeći borbu ili ih pobijediti neagresivno. To bi nam otvorilo mogućnost da pokažemo da je naš narod naučio lekcije prošlosti.

Ali najgora pogreška koja se potkrala našem DMu je railroading. Tokom glavnog dijela avanture nismo imali nikakvog utjecaja na radnju, nikakvog izbora …i točno se vidi što se dogodilo. DM se prijavio za finale i imao rok. U jednom trenutku je inspiracija rekla - hajde da napravim puzzle box dungeon, i stvari su pobjegle kontroli. Na papiru je ovo sjajan setup i zabavna izvedba zagonetki; dok je u praksi ovo sjajan setup i izvedba kojoj treba nekoliko revizija da se slože teme i scenografija i da se oni otvore igri i igračima.

Why has your favourite game stayed with you?

· One min read

Ovo je zanimljivo i možda najteže pitanje do sada. Prvi problem mi je što nisam siguran koja mi je to igra najdraža, a poznavajući svoj igrački attention what is it disorder, neće ni biti dugo.

Mislim da ima dvije ili tri katrgorije odgovora na ovo pitanje.

Prve su mi nostalgične igre, koje možda nisu više po mom ukusu, ali ne znam da bih ikada odbio sjesti za stol sa AD&Dom, Cyberpunk 2020, ili Ars Magicom.

Onda su tu igre koje mi odgovaraju jer imaju ono nešto što želim okusiti dok igram. Fate i njezin naglasak da su bitne stvari mehanike na character sheetu. Neke PbtA igre koje te potezima jasno vode ali i daju sočnost žanra koji igraš i zbog kojeg si uzeo baš tu igru. Dekonstrukcija RPGa u Blades in the Dark.

I konačno tu su igre koje volim zbog vanjskih utjecaja. Imam ih dvije (sigurno ću se sjetiti još koje čim objavim) The One Ring i Android: Netrunner, koje mi se provlače kroz život jer sam volio stvari iz kojih su se izrodile igre.

Describe a game experience that changed how you play.

· One min read

Igrali smo neki od novijih D&D-ova, 3 ili 3.5. Odnosno, ja sam se uvalio frendovima na nekoliko sessiona jer mi je nedostajalo igrati nešto, do granice bilo što. Ja sam umirao od dosade nakon prvog Inicijativu molim jer mi se nije dalo... U jednom trenutku sam iz polu-očaja počeo brojati mrtve i smetati suigračima zato da dobijem veći broj. Tu negdje me podsjetilo da je stvarno ne volim igrati RPGove koji su izgovori za cjelovečernje borbe sa pravilima koja podržavaju cjelovečernje borbe.

Zezali smo se i smetali si međusobno, smijeh i sve, nula nicey-meany ponašanja. Ali to je trenutak u kojem sam shvatio da to stvarno nije za mene, i da je no gaming bolje od any gaming.

Upravo sam se sjetio da je to u stvari bila predzadnja stepenica. Nedugo nakon toga sam nagovorio svoju staru VtM ekipu da idemo igrati ovu novotariju Exalted! Priča kako jedan DragonBlooded sa jednim charmom dođe to TPK-a, a u grupi sword princess & kung-fu sifu zaslužuje malo više. TL;DR je da sam raskrstio sa bullshit sustavima zaljubljenim u jedan podsustav svojih pravila.

What was your most impactful RPG session?

· One min read

Ne znam ovo dobro odgovoriti pa ću ukrasti tuđu priču o meni, jer se ja ne sjećam sessiona baš najbolje. Ali ima par igrača iz srednje koji do danas kad se sjetimo prepričavaju neki radnom session AD&D 2nd-a koji smo igrali u KKZ-u, navečer, nakon škole. Usred buke i svega sam ih vodio kroz nekakvu ad hoc horor avanturu; taman sam tada negdje kupio Van Richten's Guide to Werebeasts i morali smo igrati nešto were. U svakom slučaju balu u vili, sve nešto gothic, jedan werebat kasnije i navodno jako dobar session horora.

Bio mi je sjajan jedan session kada mi je frendica hipnotizirala lik i počela ga ispitivati jer mu nije vjerovala. Sjećam se da sam sjeo i kao u transu odgovora na njezina pitanja sigurno sat vremena. Svi drugi u tišini, samo nas dvoje vrlo ufurani u likove. Totalna igračka zona.