Skip to main content

2 posts tagged with "Masks: A New Generation"

View all tags

Što se igralo u 2024.

· 8 min read

Malo retrospektive igračke 2024. Ne znam zašto, ali uhvatila me potreba ove godine da se malo osvrnem unazad. Iznenadilo me što sam skupio impresivne četrdeset i četiri partije ovog ili onog RPGa.

Elegija sutonu​

Godinu smo počeli krajem četvrtkovne ekipe - igrali smo zadnje četiri partije Elegije sutonu. Primjena pravila utemeljenim na Bladesima je bila jako fora. Žao mi je što sam se zaigrao sa postavkom avanture, koja je de facto izbacila značajno igranje coterie (bande) pa nismo probali i taj dio.

Sve u svemu sam jako zadovoljan Elegijom. I jako me veseli što smo se dogovorili vratiti se ovoj grupi vampira u 2025. Znatiželja nas gura da probamo 5. ediciju, tako da napuštamo ovaj Blades hack.

Scum and Villainy​

Ove godine se skupila još jedna dvotjedna ekipa sa kojim sam počeo igrati S&V. Krenulo je OK, i nikada nije otišlo na bolje. nakon šest partija nam se dogodila duga pauza, i na kraju smo odustali od daljnjeg igranja. Nije to bilo to.

Jedna igračica je odustala, jedan je došao, ja sam svrgnut sa GM prijestolja i počeli smo igrat ...

Wildsea: Zeleno more​

Wildsea prekrasan i zanimljiv setting, uz taman pravila koja podsjećaju na Forged in the Dark. Pogledajte prekrasnu recenziju, i ne škrtarite - fizička knjiga se isplati svakog Euro centa.

Iduću subotu ćemo odigrati šestu partiju naše spasilačke ekipe; a moj Gau (gljiva, igram gljivu!) je upravo našao davno izgubljenu familiju (u stvari ja sam zapeo u jantaru, tako da sam u stvari ja davno izgubljen).

Prekrasna igra, sa jako ugodnom ekipom, i mekanim (nemam bolji pridjev) radnjama. Nadam se da će se ovako nastaviti, jer ovaj stol je razlog zašto se igrači druže i godinama kasnije.

Ironsworn: Vjetrovi Norvenheima​

Počekom godine sam naletio i bacio novce na €1 One Shot: The Vanishing of Alise Lipska. Lijepa naslovnica, naslov koji golica maštu, sjajna cijena, i znatiželja. Prolistao sam i počeo razmišljati kako ne znam da itko od nas ne objavljuje svoje materijale. Ragelance je na ODG-u vodio sjajne White Noise i Portret mrtve ljubavi, i tragično je da ih se ne može kupiti na Itchu ili DTRPGu. Jurassic je vodio nekoliko sjajnih mini-kampanja kompatibilnih sa najpopularnijim fantasy sustavom (D&D 5E, pričam o D&D-u) kao npr. četverodijelne Vjetrove Norvenheima: Otimači u mraku, Djeca Blijede majke, Čelik i vatra, i Rekvijem. Kraljica humoresknih one-shotova Urlana: Korak do slave, Mamurluk: Groznica momačke večeri; ali i prezanimljivih settinga: Kyrkogrim Coven: One Last Job.

Predugi link-spam kasnije ... tako sam listajući odlučio pokazati sam sebi da sam u pravu. Zamolio sam za Norevnheimske bilješke i bacio četvrtkovnu ekipu u Ironsworn. Meni je ovo bio zanimljiv izazov - počeli smo sa građenjem svijeta kako Ironsworn želi, i dobili jedan lijepi low fantasy setting. U to je sad trebalo nekako nagurati avanutre pisane za high fantasy D&D.

Odigrali smo deset partija (Otimače i Djecu), i jedva čekam da nastavimo. Ekipi vampira se pridružio i sam Jurassic, tako da nam je stol malo veći - ali atmosfera je još uvijek tu. Još jedan od onih igračkih stolova za koji se veselim vratiti.

Free From the Yoke​

Tokom ljeta sam uletio u ljetnu mini kampanju Free From the Yoke. Igra inspirirana sjeverno slavenskim mitovima i legendama, počinje nakon što naš narod svrgne sa vlasti stranog okupatora. Igrači preuzimaju uloge svojih kuća/obitelji, svojih glavnih likova, i po potrebi sporednih likova koje igraju tokom jedne scene. Ideja je da se igra nekoliko partija, i onda se vremenski napreduje u iduće doba - nekoliko godina, desetljeća, stoljeća ... kasnije. U neko kasnije doba u kojem se događaju novi problemi, a sjene prošlosti su sjene naših igranih likova. To nije jedina takva igra, i svakako bih preporučio da nađete neki od naslova Worlds of Legacy i probate zaigrati i u ovom konceptu RPGa.

U zavidnih sedam partija zaigrali smo, nažalost, samo jedno doba. Mislim da smo se i tek negdje pred kraj uhodali u način igranja koji igra želi dobiti, tako da bi iduće doba sigurno bilo zanimljivije. Npr. premalo smo koristili sporedne likove, otvorili smo dosta sukoba koje bi bilo zanimljivo gledati kao generacijske traume ili osvete.

Ostale igre​

Igrao sam i dosta one-shotova, neke i u reprizi.

Pasión de las Pasiones: Los agraviados​

Odigrao sam session telenovelastog PbtA-a jer sam bio znatiželjan kako će to izgledat. Nit sam fan žanra, nit sam fan glumatanja i pretjerivanja tokom igre; ali PdlP je izvukla sve najgorebolje iz mene.

Masks: Neki novi klinci​

Niti superheroji nisu moj žanr, privuklo me smještanje radnje u Hrvatskoj sa superjunacima. Sjajno pripremljeno i vođeno, prekrasni suigrači, neizrecivo dobro uspostavljeni likovi na žalost na samo jedan session. Nikada neću zaboravit kako smo Ragelance i ja igrali dvije tajno najbolje prijateljice, niti dramatičan poljubac u helikopteru.

Jedna od onih partija koja te podsjeti koliko snage ove igre mogu imat ako im se samo malo prepustiš.

Dune: House Nagara​

Repriza već jednom odigrane avanture na ODGu, House Nagara je razgnala moje sumnje da možeš igrat dobru Dinu bez da igraš glavne kuće. Lijepo vođena avanutra - što kao pokazna igra za pravila, što praćenje igrača. Siguran sam da smo bili zahtjevan stol, jer GM nije završio uvod a nama troje (Bene Geserit, nasljednica kuće, i meni - weaponmasteru) su se kotačići već zavrtili sa planovima. Još jedan sjajan stol kojem je pomogla jasna komunikacija među svima. Za primjer kako na ugodan način igrat neugodne stvari.

Under Hollow Hills: Posjet goblinskom placu na križanju svjetova​

Još jedan ODG one-shot. Jedna od onih igara koja je moj ćef. Nisam doma došao, već sam naručio svoj primjerak knjige. Igrat vilinski cirkus je bilo prekrasno. Nikako ne vidim ovu igru kao tradicionalnu igru za kampanju. Ona zahtjeva nekakav koncept, nešto drugačije od tipične RPG kampanje.

Meni se vrti ideja da se igra jednom mjesečno, točno trinaest puta. Jedan mjesec se igra u vilinskom svijetu, idući u ljudskom, zadnji između. Mora se igrat jednom mjesečno i igrači su dužni dogovoriti se kada. Ako se iz bilo kojeg razloga ne igra cijeli mjesec - iduća partija je zadnja.

Dungeons & Dragons: Vodonoše u Bijeloj Pustinji​

U zadnji trena sam se uvalio na ovaj D&D, o kojem sam isto već pisao. Dobra ideja sa sjajno odrađenim uvodom građenja likova i svijeta. Slijedi na papiru zabavna D&D avantura temeljena na zagonetkama, kojoj nedostaje zabava i osjećaj posljedica. I konačno odlično zamišljen i izveden kraj.

Mage: the Ascension - Talijanski paviljon​

Vodio sam Talijanski paviljon na ODGu, a zatim u ljetnoj reprizi sam vodio ovaj koncept game. Jedan od ciljeva je bio natjerati sam sebe da vježbam agresivno rezanje scena. Dobio sam puno, puno više. Dobio sam dvije sjajne, sjajne partije sa kojima sam i (pre)samokritičan ja prezadovoljan.

Rijetki su one-shotovi koje želim voditi ponovo; a u Talijanski paviljon se nadam vratit.

Zombie World​

Tokom ljetnih mjeseci sam htio vodit dvodijelni Zombie World. Jednu od onih igara koje čitaš i znaš da će se sjajno igrat. Na žalost imali smo super prvu partiju, nakon koje su nam se rasporedi raspali i nismo odigrali finale.

Meni je ovo bio odličan Walking Dead. Korištenje karata za sve je sjajno. A najviše me veselilo što likovi imaju traumu koja je tajna za suigrače, ali i za MCa. Tek kada ju odluče odigrat ju svi saznamo.

For the Queen​

For the Queen je iznimno zanimljiva igra u kojoj se gradi priča kroz prizmu nedefiniranih likova. Želim reći - nije igra uloga, ali je toliko dobra da ulazi u ovu retrospektivu preko veze.

Igrao sam ju dva puta, i oba puta je bila sjajna. Cijela igra se svodi na povlačenje karte na kojoj se nalazi pitanje, odgovaranje na pitanje, i tako dok ne dođe karta sa definiranim zadnjim pitanjem.

Jaka ideja u sjajnoj izvedbi. možeš ju nosit za sobom i igrat ju tren oka. Možeš kupit sto komada i dijeliti ju kao predobar rođendanski poklon prijateljima.

Night Witches​

Probali smo Noćne vještice slučajno, u prinudnoj pauzi od Vjetrova Norvenheima. Igra čija se radnja temelji na povijesnim događajima, povijesnoj regimenti, povijesnim ženama. Teme igre su teške, ali dobro podržane pravilima. Jako mi se svidjela podjela na dnevne poteze u bazi, i na noćne poteze tokom letova. Igra mi je ostavila dobar dojam, i definitivno je na popisu igara koje bi trebalo odigrati u zamišljenom formatu kampanje koja prati put pilotkinja od početka do kraja rata.

Neki stari klinci

· 6 min read

ODG je 112 i igramo Masks: A New Generation, Powered by the Apocalypse (PbtA) igru koja se bavi adolescentnim superherojima, njihovim životima dok odrastaju u punopravne superheroje. Za stolom su uglavnom neki stari klinci; sa dvojicom sam igrao samo na nedavnim ODGovima, treći suigrač i voditelj su mi poznatiji i jako dragi suigrači. Sjeli smo, navukli maske i vrlo brzo stvorili Neke nove klince.

Izdavač Masksa je Magpie Games, poznat po sjajnim Powered by the Apocalypse igrama; ne samo po sjajnim žanrovima koje obrađuju, nego i po jako zanimljivim prilagodbama pravila. Već na prvu Masks zanimljivo i pametno ulazi u svoj (pod)žanr teen superheroja.

Emulacija super moći je napravljena funkcionalno, jer nije primarni cilj ove igre. Super moći su stvar dogovora i koriste se u opisima rezolucije poteza, osim kada lik odabere neke dodatne sposobnosti koje ga definiraju. Ali većina moći je narativna i u službi dekoracije. Pristup koji su prethodno koristili u sjajnoj urban fantasy igri Urban Shadows.

U pravilima su mi puno zanimljiviji, i igrački jači, bili atributi (Možda se krivo sjećam kako se zovu) i stanja (Možda se krivo sjećam kako se zovu 2: Zaboravitelj se vraća!).

Atributi su skup opisa super-junačkih elemenata, npr. Freak, Superior, Saviour, itd. Oni ne predstavljaju stvarne karakteristike lika kakav on faktički je, nego predstavljaju kako pojedini lik vidi sam sebe. Mijenjaju se, idu gore i dolje. Sve do trenutka odrastanja, kada se više ne mijenjanju. Oduševilo me koliko nešto toliko jednostavno i maleno, podupire osnovnu temu igre - promjenu i odrastanje.

Stanja likovi dobivaju (uglavnom) neuspjehom na kockama. Predstavljaju privremene unutarnje probleme lika, koje situacije potenciraju. Ima ih nekoliko (prestrašen, nesiguran, itd.) i dok ih lik ignorira - daju mu mehaničke penale na neku grupu poteza. Još jedno prekrasno rješenje koje ističe što je u igri stvarno važno.

Scenarist i ilustrator

Masks mi je vodio isti GM kao i Pasión de las Pasiones, i moram istaknuti jako dobro strukturiranje u obje odigrane igre. U obje partije smo imali istu strukturu:

  1. Uvod u pravila i samu igru.
  2. Izrada likova.
  3. Prvi čin koji ujedno funkcionira i kao jako kratka partija. Što je bitno za ovaj ti igara jer imamo priliku odraditi poteze koji se igraju samo na početku ili kraju partije.
  4. Drugi čin koji funkcionira kao druga partija.
  5. Finale.

Jako mi se sviđa ta formula jer lijepo prikazuje ideju same igre, odnosno kako je zamišljeno da se igra u svom punom opsegu. Sličnu tehniku sam igrao u Escape from Mos Shuuta, službenoj uvodnoj avanturi za Star Wars: Edge of the Empire, gdje likovi imaju napredovanje sredinom avanture. Tehnika je jednostavna i zahvalna kao dio one-shot avanture, i svakako bih preporučio da se više koristi (uključujući i meni koji uporno zaboravljam na nju).

Uz to je GM pazio na terminologiju unutar igre. U Pasión nas je pitao što kamera vidi, dok nas je u Klincima pitao što vidimo u panelu, što piše u oblačiću teksta. Jednostavna, a pretpostavljam njemu mentalno zahtjevna tehnika, koja nas je dobro podsjećala na žanr i medije koji igramo.

Sam uvod u Masks i naš Neo Zagreb je bio brz, evokativan i informativan. Da je ovo bila serija vidjeli bi prekrasnu montažu TV spikera od Jugoslavenske radiotelevizije, preko Radiotelevizije Zagreb, do Hrvatske radiotelevizije. Možda u stilu TV kalendara. Ton je bio lagan, sa težinom i ozbiljnošću u pozadini. Šaljivost na razini materijala koji igramo, lijepo prilagođena našim prostorima i kulturnim aspektima (jugoslavenski superheroj Jugoplastičar zaslužuje barem jednu epizodu svog stripa!).

Cijeli stol je nalegao u kreiranje likova baš kako je trebalo. Ideje su frcale, jer kako ne bi u igri koja potiče ljudsku kreativnost. Ali moram istaknuti da smo svi međusobno surađivali i uključivali svoje likove; provjeravali sa suigračima da li su im naše ideje OK; i postavljali granice. Dio stvaranja likova je odgovaranje na unaprijed postavljena pitanja, moje prvo je bilo sa kim se moj lik ispuhuje. Pitao sam igrača Jelene Spokojnice (poznate i pod njezinim super-junačkim imenom - Osmrtnica) da i bi bila moja BFF. On se prvo nećkao. Predložio sam mu da su naši likovi dobre frendice iz osnovnjaka, i da joj ja pomažem nositi se sa njezinim super moćima (i kako). Konačno je igrač pristao, ali sa svojim uvjetom - samo ako nitko ne zna da su Tea i Jelena BFFs!

Konačno smo završili sa likovima, i panično sam pogledao na sat. Bio sam uvjeren da nam je ostalo možda dva sata za samu igru. Uvod i postavljanje likova putem pitanja na koje smo morali odgovoriti nam je već dao toliko priče, toliko nas je angažirao, da sam bio siguran da smo dobro zabrazdili i pretjerali. Ali sat je rekao da je tek prošlo 20:00h.

Errata corrige​

Tokom igre sam imao problema sa aktiviranjem super moći svog lika, uspio sam tek u zadnjoj akciji koju sam napravio u partiji. Da budem jasan, ne krivim nikog; razlog leži u malo nerazumijevanje pravila, više u lošim rezultatima kocaka. Kao pravi superjunak poslije bitke bih napravio dvije stvari drugačije.

Masks i slične igre su jak zahvalne za slanje sažetih pravila i playbookova prije partije. Radi se o malo teksta sa kojim se igrači mogu upoznati dan ili dva ranije, i doći pripremljeni za odabire likova, možda postaviti pitanja oko nejasnih pravila. Još jednom, meni u ovoj situaciji ne bi pomoglo, jer sam loše shvatio interakciju mehanika svog lika, i svejedno bih bio u nezavidnoj poziciji tokom igre - jednostavno je stvar osobnosti i pristupa pravilima.

Druga stvar, boljka od koje i sam patim, a pomogla bi mom liku je zadržavanje pažnje. Jako često se u PbtA/FitD/i sl. igrama pažnja prebacuje sa lika na lik nakon jednog bacanja kocaka/jedne radnje/jednog nečeg. Ali te su igra u pravilu mehanički brže, i njihov pristup igranju to u stvari ne traže. One vole da se igraču i liku posveti malo više pažnje, nekoliko povezanih bacanja kocaka, i onda pauza i prebacivanje pozornosti. Što bi pomoglo u mojoj situaciji gdje je moj lik imao moći koje je mogao koristiti tek kada se (mehanički) napuni, pa sam ja uglavnom nešto korisno radio svaki drugi put kad sam bio na redu.

Jako bih naglasio da su ovo sve pozitivne kritike nakon stvari. Vidio sam da se MC trudi da svi imamo priliku aktivirati svoje posebne moći.

Neozagrebački superklinci

Sjedili smo, često stajali od uzbuđenja, i složili četiri divna lika. Žao mi je što nismo snimali rađenje likova. Toliko prekrasnih didaskalija zašto je netko nešto odabrao, toliko pozitivnih provjera da li je nešto u redu suigraču, toliko ispreplitanja likova i međusobnih prijedloga …

Atmosfera i suradnja rađenja likova se prirodno prelila u samo igru. Lijepo smo se prelijevali iz akcije u neakcijske scene. Cijelu večer su obilježili igra koju je vodio razgovor i briga za suigrače i njihove likove. Tu večer smo igrali srž PbtA pristupa igrama. Mislim da nitko za stolom večer nije završio sa željom da se ovi klinci ponovo okupe.